ČITANJE KNJIGE PROROKA EZEKIELA Ez 18, 25-28
Ovo govori Gospodin: Vi velite: `Put Gospodnji nije pravedan!` Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane
vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. Riječ Gospodnja.
Psalam 25 (24), 4-5ab. 6-7bc.8-9
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!
***
Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
ČITANJE POSLANICE SV. PAVLA APOSTOLA FILIPLJANIMA Fil 2, 1-11
Braćo! Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. Riječ Gospodnja.
ALELUJA: Iv 1o, 27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
† ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MATEJU Mt 21, 28-32
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: "Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: `Sinko, hajde danas na posao u vinograd!` On odgovori: `Neću!` No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: `Evo me, gospodaru!` i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete. Riječ Gospodnja
Poslušni dakle budimo, ustrajni u molitvi pred križem po kojem nas je Isus – Gospodin otkupio od ropstva grijeha
Sve i da hoćemo, od svoje savjesti ne možemo pobjeći. Savjest nije nešto nekakva ljudska izmišljotina, to je dar Božji, jer kako bi, inače, mogli znati koja su naša djela draga Gospodinu, a koja se protive Njegovoj volji. Mnogi danas misle kako su odlasci na nedjeljnu Misu dovoljni da bi se jednog dana spasili. Naprotiv, bez svakodnevne molitve naša će srca otvrdnuti i time možemo osuditi sami sebe. Pravednost je temelj vjere koja se poput cvijeta svakodnevno treba zalijevati molitvom, jer bez vode i naše će se riječi i molbe upućene Ocu osušiti i uvenuti.
Dakle pravednost, koju danas opisuje prorok Ezekijel, može biti dvostruki mač. Ako ne budemo kao djeca, nećemo u Kraljevstvo Božje. Koliko je nas napustilo onu djetinju vjeru kojom smo odlazili na vjeronauk i Euharistiju i prepustili se brigama ovoga svijeta, ne mareći za plan koji Gospodin ima s nama? Broj sigurno nije malen. Ona pravednost koju su nam usadili svećenici, vjeroučitelji, časne sestre i, najvažnije, roditelji, mora opstati i biti dio našeg svakodnevnog života jer ćemo inače završiti onako kako Ezekijel progovara Izraelcima: ”Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini.”
Najveći blagoslov koju nam Bog daje, slobodna volja, tako se može pretvoriti u naše najveće prokletstvo! Čak nas i okorjeli grešnici, zavedeni slijepom i grešnom žudnjom za ovosvjetovnim stvarima, mogu preteći u Kraljevstvu Nebeskom jer nam Gospodin govori: “ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti”.
Prispodoba koju Krist izgovara glavarima svećenićkim i starješinama o dvojici sinova primjer su i današnjeg čovjeka. Prvi odbija otići u očev vinograd, no milost ga Božja po savijesti ipak “tjera” obaviti posao. Drugi, koji ocu odgovara: “Evo me, gospodaru” ima želju, no ona zbog kolebljivosti srca kopni i pretvara ga u neposlušnika.
Kristova smrt na križu jedinstvena je žrtva koju je podnio za čitav svijet. Svaki naš, pa i najmanji grijeh, utopljen je u Njegovu Presvetu Krv kako bi se oprostio i zaboravio. Da, Isus je toliko jedinstven, i iako ljudima sličan, On briše i zaboravlja naše prijestupe ako se obratimo, ukoliko prignemo svoja koljena pred križem, u kući ili crkvi, priznajući ga za jedinog Gospodina i Gospodara u našim životima. Njegova poslušnost prema Ocu mora nam se urezati duboko u pamćenje i biti primjer da i mi prema Njemu moramo biti isto tako poslušni i ponizni sluge jer On je jedini Put, Istina i Život.
Upravo zbog Njegove poslušnosti Otac ga preuzvisi i “darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. i svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!"
Poslušni dakle budimo, ustrajni u molitvi pred križem po kojem nas je Isus – Gospodin otkupio od ropstva grijeha i oteo iz ruku Zloga koji nas dan i noć pokušava optužiti pred Ocem.
Bogu smo svi jednaki, iznimke nema, svima daje priliku, jer Isus će napustiti čitavo stado kako bi pronašao izgubljenu ovcu. Zato sveti Pavao poziva na zajedništvo stada - Crkve: “Složni budite… u poniznosi jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih”, jer poniznost I poslušnost otvorit će nam vrata Raja.
Hrvoje Love Staničić
Post je objavljen 23.09.2011. u 20:55 sati.