Toliko ljudi sklono je vjerovati u .... pa sve, jebate, vjeruju sve što čuju, vjeruju i u ono što ne vide, vjeruju onom što ih uče u školi, ljudi su raca koja se ubija od vjerovanja i nema tu pomoći. Kažu neki učenjaci da je to evolucijski, u nekom trenutku preživljavli su samo oni koji su vjerovali, a oni koji su sumnjali nisu (možda su ih ovi prvi potamanili, ustvari), i onda je tako taj jedan gen, pun vjere u svašta nešta, iljadama godina preskakivao iz jednog tijela u drugo i preživio sve do dana današnjeg. E, da bi se na njemu temeljila vjera u sve što čujemo i što nam se čini, nekako ono, oke...
I nije onda neko čudo da je s ljudima lako manipulirati, prodati im svaki kurac od ovce, prodati im maglu, praznu spiku, uvaliti, zajebati, sad mi je sve nekako čudnije kako to da su ti vjernici preživjeli, a ovi skeptici baš i nisu... no tko sam ja da proučavam evoluciju ove smiješne vrste...
No, ipak, gledam mojeg starog ovih dana, on nije informatički pismen, on je više tip od daljinskog, pa onda svaku malu pali teve i apdejta se novim vijestima u svijetu. Ne u rvatskoj, od te tvorevine je odavno odustao, sada ga baš ga silno zanima kuda to svijet ide. Misli on sada globalno, jelte.
Pa se sjetim svojeg dede. On je imao tranzistor i na svaki puni sat ga je opsesivno palio i slušao vijesti kao svetu misu. Kao da se od prošlog sata mogla desiti neka drastična promjena, a on je to mogao propustiti, pa da ne bi slučajno mu izmaklo.
Onda gledam sebe. Ne mogu ni prić kompu, a da ne krenem opsesivno pregledavati što je novog na fejsbuku, što je novo na portalima, da mi ne bi nešto promaklo, bogučuvaj. Moja prednost/kazna je ta što je net sada stalno dostupan, pa nisam stoga uspjela razviti disciplinirano praćenje punog sata i psihološku pipremu za priljev novih vijesti, ja to ponekad upražnjavam svakih petnajst minuta.... i to je straaaaašno...
Ali ipak, sve nabrojano nije nikakva evolucija sama po sebi. Svo troje opsesivno tražimo nove tračeve, neku hranu za mozak, nešto...
Jedino, za razliku od njih, ja ne vjerujem da političari vode svijet. I ne zanima me uopće ono što oni laprdaju. I ne zanima me ni to što toliko ljudi slijepo vjeruju da im političari kroje sudbinu. Tužno je samo što ih ni sirota Jaca, sa svim svojim gafovima i opetovanim demonstracijama nesposobnosti, ne može u to razuvjeriti. Oni i dalje vjeruju da im je ona, onako smotana, kriva za sve. I da bi netko na njenom mjestu mogao nešto učiniti. Zbilja biti toliko svemoćan i sposoban i polomiti se za dobrobit svih svojih podanika.
Ma ajte, molim vas, naivci... :P
No, ipak, tu i tamo me netko štrecne. Možda zato jer je drukčiji, možda zato jer piša kontra svih, možda zato jer je mali mrav u borbi kontra mravojeda (jako važan je podatak, da mravojed na svakom mravinjaku ne objeduje duže od tri minute, i onda ide dalje, tako čuva resurse svoje hrane, ali još nije otkriven sistem njegovog mjerenja vremena), ali ovaj gospodin mudžahedin, za kojeg upućeni kažu da je budala i zlikovac, nekako mi se čini, kao da govori neku strašnu istinu, izgleda da u moru političara, na neku foru, još uvijek postoji netko kome sam sklona povjerovati... mislim da moji geni još uvijek imaju neku šansu da ne propadnu... :D
Post je objavljen 23.09.2011. u 12:06 sati.