Čim smo mi djeca čuli na teveju da će nam Kosorica majci dati 145kn, i to ne bilo kako nego JEDNOKRATNO, pogledali smo se uz jedan sretni "uuuuuajmeeee" i ko svoj protiv svoga potrkali se do telefona. S obzirom da sam ja sa svojih 40 najmlađa od nas djece mislila sam da mi je pobjeda zagarantirana ali me iznenadilo - ni ovi mi brat sa svojih 50 još nije za bacit. Nakon što smo se po ure bratsko-sestrinski svađali čija je slušalica i ko je bio prvi kokoš ili dva jaja, slušalica nam se ljubazno zahvalila na rastezanju i predložila razglas. Čim je majka čula da smo to mi odma je rekla da je njezino ime Jaca i da kako nam može pomoći. Da neko ne bi bio prvi počeli smo svi uglas pričat našto se majka retorički priupitala da zašto je ona plaćala Ulici kad nas ni osnove bontona naučila nije. Tu smo svi troje umukli da bi se onda sestra sjetila kako je ona ona koja se najbolje kontrolira i brže bolje arlauknila da je rođena kao srednja i da cijeli život vuče traume zato što nit je najmlađa nit najstarija i da zbog radi toga zaslužuje da njoj pripadne ota bezumna svota od 145kn. Brat i ja, nakon prvog šoka, brzo smo se pribrali pa smo privremeno potpisujući mir složno složili sestru pod stol. Kako nas je sad bilo samo dvoje bili smo na putu prema putu dogovora o podijeli pa vladaj, a onda nas je majka prekinula točno usred poprilično zahtjevne matematičke operacije slijepe mržnje koja se nalazi odmah uz slijepo crijevo iako nisu u rodbinskoj, a koliko je meni poznato ni u ljubavnoj vezi. Rekla nam je da nam nikad pa ni tad neće dati te novce jer da joj je dosta sramote koju trpi zbog nas. Kaže da ne može susjedima pogledati u oči jer jedino ona ima djecu koja su još zaposlena, a to je totalno antihrvatski i antimišadomoljubno. Kaže da svi naši hrvatski vršnjaci i dalje sretno žive s roditelijma i od roditelja, kao prava hrvatska mladež, kako je i red i što smo priželjkivali još od stoljeća sedmog, a mi njena djeca smo zaposlena rugla i izrodi antihrvatski i crne ovce i kako se samo usuđujemo. Tu sam ja shvatila da je vrag odnio šalu i rekoh bratu da smo, jebiga, popušili ovu lovu i to samo zato što nismo upamtili što smo ono želili još od stoljeća sedmog. Brat je reka da ćemo drugi put zapisati jer da glup pamti, a pametan ima crni fond. Pitala sam majku da što će s tim silnim novcima kad ih već neće dati nama, svojoj najdražoj dječici, našto je majka rekla da će si kupiti napravu za bušenje rupa u kajišu jer da želi imati nešto što će je vječno podsjećati na Jadranku. Znala sam da je majka uvijek racionalna i ovaj put me iznadila ova sentimentalna nota u majčinom glasu. Ne bi li se umilila majci okrenula sam ploču pa sam joj rekla kako je zbilja lijepo što je Jadranka njezinih više od 30 godina radnog staža nagradila sa jednokratnih 145kn, a čak joj nije ni ništa u rodu, a eto mi njezina djeca nismo joj ništa darovali za to što je toliko godina radila za nas. Sva u zanosu i uvjerena da sam na pravom putu do majčine milosti rekla sam majci da sam ja ona da bi glasala za Jadranku i da tih 145kn toliko vrijedi. Veza se naprasno prekinula... a ne, ne, majka je platila telefonski račun ali navodno telefonske linije podnose tek 145 psovki u prvoj obračunskoj jedinici, a majka je bila znatno brža. Sjećam se da je zadnje što sam tada pomislila bilo: "Jope sam zasrala!"
U ovom tekstu navedeno je nekoliko grubih neistina!
Post je objavljen 21.09.2011. u 23:39 sati.