Piše: Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik
-Jao, jao, jao ovoga hrvatskog naroda, nikad zadovoljan – zavapila je premijerka – Nije im dosta što smo završili pregovore i što ulazimo u EU, oni bi sada htjeli znati što smo to ispregovarali.
-Pa i ja bih, ako vam ne smeta, htio znati što smo ispregovarali – pomalo ironično reče savjetnik Aca.
-Pa i ja bih – vikne Jaca – kako da znam što smo ispregovarali kad sve to piše na engleskom.
-Pa je li ti sin Lovro Škopljanac. Ti mu čitaj što smo ispregovarali, a on nek ti simultano prevodi – predloži savjetnica Manuela.
-Ali ja engleski ne znam ni čitati. Taj je jezik baš kompliciran za čitati. Nekad se dva 'o' jedan do drugoga čitaju 'u', a nekad 'a'. Šta da radim, novinari me stalno pitaju što smo to ispregovarali, a ja fakat ne znam. Znate i sami da ja ništa ne znam.
-To da ništa ne zna, zna Sokrat, a ti znaš puno manje od njega – podbode je savjetnik Vatroslav i namigne Manueli.
-Dobro Jaca – rekao sam - Daj se sjeti barem nečega što smo pregovarali.
-Pa šta ja znam – stane misliti – spominjali su se neki monitorinzi, valjda to ima veze nešto s kompjuterom. Ono monitor, kužite? Isto tako nekakva prijelazna razdoblja. Što bi to bilo? Valjda 29. veljače. To je prijalzno razdoblje između prestupnih i neprestupnih godina. Ili godišnja doba. Proljeće, ljeto, jesen, zima i opet proljeće.
-U jebote led – opsuje Aca – cijelo desetljeće pregovarate, a ne znate što ste ispregovarali.
-Pa zar to nije politika? Stalno nešto govoriš, a ne znaš što govoriš. – razveseli se Jaca svojoj dosjetci.
-Dobro, ja sam čuo da se ukida nulta stopa PDV-a na kruh, mlijeko i lijekove – dobacio sam ne znam ni sam zašto.
-Što je to nulta stopa PDV-a? – upita Jadranka.
Jebote jest glupa, promislim. Uvijek kada mislim da ne može dalje, više, brže, jače, gluplje, eto ti nje s nekom provalom.
-To je kad PDV ima nultu stopu – rečem.
-A to – reče premijerka ni sama ne znajući je li ili nije shvatila – To znači da uopće nema poreza na te artikle, jel da? Pa zato nam je proračun u banani. Kako je ovaj hrvatski narod nezahvalan. Stalno kukaju da nemaju za kruh, a stopa PDV-a im je nula. Ej, nula. Pa što će sad biti kad kruh poskupi? Narod će me zamrziti.
-Ništa, poskupit će, a ti nećeš biti na vlasti – reče Vatroslav i namigne Manueli.
Danas jednostavno nije htio biti nimalo kreativan. Ali takav je naš posao savjetnika. Ne moraš ništa radit, a lova uredno kapa.Valjda je ionako mislio što je mi tu imamo savjetovati, a ona će ionako izgubiti izbore. Treba stoga hladit jajca.
Ali Jaca je poludila na njegove riječi:
-Kako misliš da neću biti na vlasti? – upita ljutito i doda – Vlasta je bogata i Vlasta me časti.
-Dobro, dobro, okrenimo temu, vratimo se pregovorima – reče Manuela – Zna li itko u ovoj državi što smo ispregovarali?
-Možda Drobnjak. Jedini. Jandroković i Pusićka nemaju pojma. Oni se samo znaju svađati tko oko Milke Babović – zaključi Aca.
Daj ga zovi, obrati mi se premijerka.
-Alo Drobnjak, što se radi? Ovdje Uguzić, premijerkin savjetnik– zovnem ga na mobitel.
-Evo pregovaram s konobaricom oko cijene piva i vršim monitoring nad njenim dekolteom. Nadam se da će prijelazno razdoblje s njenog radnog mjesta do sobe trajati što kraće.
-Dobra fora – rečem mu – Ajde nam reci što ste to ispregovarali s EU?
-Molim, kako to misliš?
-Pa ono pregovori i to.
-Ko da ja znam? Ne znam ni što sam jučer jeo, a kamoli što sam pregovarao. Znaš Uguziću, kako ti ti pregovori izgledaju u praksi? Otletim ja avionom u Bruxelles, nađem se tamo s nekakvim europskim činovničićima, sjednemo jest i pit i pizdimo ludih. Ono kakvo je vrijeme, kako igra Anderlecht, ima li što pičije, gdje ćemo večeras vani? Razumiješ, to su ti pregovori. A pošto se ja tamo svaki put dobro zabavim na račun poreznih obveznika, to podrazumijeva i da se naserem, pa se sutradan ničeg ne sjećam. I to ti je sve.
-Ozbiljno – stanem se čuditi – Pa je li moguće da u ovoj državi netko radi manje i neučinkovitije od nas premijerkinih savjetnika i nje same?
-Ne znam, stari, što i kako ja radim, kad se ničeg ne sjećam. Rekao sam ti već to.
-Pa tko zna? Tko je uopće pisao taj konačni dokument o pregovorima?
-Teško je to otkrit? U EU po mojoj procjeni ima oko milijun i pol birokrata koji ne rade ništa. A evo ima bit da je netko nešto na tome radio. A tko i kao, to ti nitko ne zna, pa ni Barrosso.
-Pa dobro sad si me fakat zbunio. Pa čemu sve to skupa služi? To pregovaranje, jebanje, ucjene, priopćenja, generali, euro, Maastrich, Schengen, blokiranje pregovora, Europska komisija, Haag, Europska investicijska banka, Europski sud pravde, ZERP, poglavlje 23 i sve ostale igrice oko ulaska u EU koja će se sutra možda i raspasti?
-Vjeruj mi Uguziću, na to pitanje nitko nema odgovor pa ni antikristi, ni masoni, komunisti, ovi, oni...
-E moj Drobnjače... – rečem i spustim slušalicu duboko uzdahnuvši.
Post je objavljen 21.09.2011. u 11:51 sati.