potražim jednu pjesmu i pronađem obradu jednoga od onih koga nikada neću čuti uživo (Tošea)...pa ipak, original tu daleko više paše, da se zna da i ja cijenim originale
eto...pjesma sve govori za one koji tu dolutaju i kad ne treba...
a možda su bili i u pravo vrijeme tu, svojim odsustvom kada su bili najpotrebniji, pa nek se sad žale,
ja sam svoje naučila, to mi je jedino bitno...
ljuta sam neopisivo na nekoga tko je donio bocu alkohola alkoholičaru...
sebe što barem na nekom polju pokušavam ispraviti ono što samo oni koji su si to stvorili moraju ispravljati...
što svu tu silnu energiju nisam utrošila za sebe, posebice kad odradim nešto malo u struci i vidim koliko me to veseli...
nema veze, znam što ne valja, s vremenom ću naučiti i kako to popraviti...
i nekako puno više vjerujem sebi i onima za koje znam da im mogu vjerovati, tih je sa godinama sve manje...
nikada nikome u život nisam ulazila sa zlom namjerom...niti im se javila kasnije sa takvom...
ono što smo iz zajedničkih djelića puteva napravili, napravili smo zajedno i neka, zašto žaliti?
ma da? pretpostavku tko si sam napisala, ako si i netko drugi, vrijedi isto ovo gore za sve...
zato, ajde, živi svoj život i pusti druge da žive svoj
adio!
Post je objavljen 21.09.2011. u 10:36 sati.