Bella Akhmadulina (1937.-2010.) je umrla lani u 73.godini,
nakon plodnog pjesničkog života s počastima,
međunarodnim nagradama i posmrtnim slovom vodećih pisaca i političara.
Očevo nasljeđe, vrela tatarska krv...
četiri muža u sukcesiji, a prvi besmrtni Jevtušenko...
Navodno, pisala je kao Puškin i Ljermontov, kao Cvjetajeva i Ahmatova...
pjesnički sazrijevala, produhovljeno pisala o prirodi...
Meni su najdraže njezine prve, djevojačke pjesme o ljubavi,
kao ova gore, kad je imala tek 18,
dok je svijet još bio njezina biserna školjka.
Post je objavljen 20.09.2011. u 23:41 sati.