Prepao me tuđi pogled. Osjetila sam strah koji je osjećala njegova duša, strah meni toliko poznat da sam zaboravila da ga osjećam. Bio je to strah od života, skriven mojim hladnim pogledom i ulogom snažne žene, ulogom koju nisam znala glumiti. A vrijeme teče, dani se prosipaju kroz prste kao pijesak. Zar ih gubim? Zar gubim odavno stečene vrijednosti? Što to radim? Zašto dopuštam monotoniji da me proždire?
Post je objavljen 20.09.2011. u 14:26 sati.