Mama zašto plačeš? - bio je nježni glasić mojeg sina koji se tiho ušuljao u moju sobu.
Tražila sam svoj glas koji me izdao...suze su još jače potekle...gdje mi je kontrola?...otišla na jug!
Samo je tiho klečao na krevetu kraj mene dok sam ja ispod deke pokušavala sakupiti sve izdajničke suze u svoj dlan. Nježno mi je dodirivao ruku i ponovno pitao:
- Mama zašto plačeš?
I mame su ponekad tužne pa plaču! - bljunula sam blesavo nekim nepoznatim glasom
Šta da mu kažem? Sva moja snalažljivost izdala me.
I dok su u njegovim veliki okruglim očima sijale suze a mala brada sva se tresla, tihim drhtavim glasićem pitao me: - Zašto su mame tužne?
I šta sad? Koji odgovor dati djetetu? Ima li odgovora?
Nisam ga imala jer je sve što sam nekada znala i imala potonulo u tamne morske dubine.
Zagrlila sam ga i samo smo šutke ležali na krevetu.
I dok sam vraćala bar dio svoje samokontrole čula sam ga kako šmrcka.
Curi ti nos? - pitala sam ga
Ne! - odgovara on kratko
Ajde da ti ispušem taj nosić...može? - pitala sam
Idemo! - odgovara mali, skače sa kreveta i hvata me za ruku
Da mi je bilo znati što mu se tada motalo po glavi...što mu se sada mota po glavi. U njegovom dječjem umu bilo je najvažnije da mama više ne plače. Vjerojatno mu je draže čak i da viče i da se ljuti....a ja sam uvidjela da mamine suze itekako mogu boljeti dijete.
Mama je u dječjim očima snažna i čvrsta, sve zna i sve može popraviti, svaki problem riješiti, gladni trbuh nahraniti, svaku suzu odagnati, svaku bol zaliječiti. I kao takva nema pravo da bude slaba i tužna.
Mame nemaju to pravo pokazati bol, tugu i suze i sva tama koju nose u srcu mora biti samo njihova. Dijete smije vidjeti samo svjetlost i snagu.
A koji onda odgovor dati djetetu?...............Zašto su mame tužne?
Post je objavljen 20.09.2011. u 00:20 sati.