Zatvoriš oči i samo se stisneš u tople ruke, zaštitnički zagrljaj.
A zagrljaj, šutljivo ali sigurno obećava:
- ne brini... ja ću te čuvati...volim kad se smiješ...volim kad ti nestane zabrinutost u očima i zamjeni je radost...
Sunce obasjava otok, ne peče, samo daje toplinu...i svjetlost...i radost...
Tišina se razlila vidokrugom. Topla, osjećajna tišina.
Valovi šapuću, galeb bezglasno radosno klikće.
Jedrilica plovi lijeno po mekanom, pahuljastom moru, kao da hoda po jajima...
možda je tu, a možda mi se samo čini.
Post je objavljen 19.09.2011. u 20:40 sati.