izrekla sam gotovo sve
i znaš kako se osjećam i znaš koliko mi je stalo
za to je trebalo hrabrosti
pa i za suze...
i povjerenja koje si stekao, malo teže nego neki,
malo sporije i daleko potpunije...
znaju zaboljeti neki stari ožiljci...
i teško je kretati nekim novim putevima...
pa ipak...
zašto ne biti dijete koje se veseli novome i nepoznatome?
na kraju krajeva...I was a little bit lucky...i sa kišom danas...
i sa dosta toga...
u svim tim svojim lutanjima ipak, uvijek nalazim način...
i učim...
i otkrivam sebe...
i tebe...
i svijet...
u tome je i poanta, zar ne?
pokušat ću ne gubiti vjeru...u sebe, tebe, nas...i još onih par dragih ljudi...
vidjeti dugu i sunce i kišu i pahuljaste oblake, neke divne kadrove...
a ponekad jednostavno zatvoriti oči...i sanjati...
zašto to tako često zaboravljam?
jer su mi branili?
a znam da ne živim bez toga...
Post je objavljen 19.09.2011. u 19:50 sati.