kažu, igraj s kartama koje si dobio
a što s onima koji igru započnu bez iti jedne karte?
oni valjda provedu život pokušavajući doći do onoga s čime su drugi startali...
ne zvuči nimalo pošteno
ali što je uopće pošteno
osim dupina
i djece
kad ih gledaš i poželiš makar sekundu te bezbrižnosti
takvog postojanja
i umoriš se
a od umora se posramiš
nije dopušteno umoriti se
trči za tim kartama, trči
nema veze što ti stopala već odavno krvare....
i onda...
kada i sam dobiješ to jedno biće, ili više njih
odlučiš
dati mu sve karte koje ti nisi imao
sve karte i još i poneku viška
da bi, poražen shvatio
pravila igre ne određuješ ti
nego tvoj početak
kako može znati dijeliti karte
onaj tko ih nikada nije u ruci držao?
Post je objavljen 19.09.2011. u 11:04 sati.