I tako...
Ne biste vjerovali, nekidan sam bio na utakmici Medveščaka i Graza. :D Sasvim slučajno, dodao bih. Naime, trebao sam obaviti instalaciju Windowsa 7 na svježe operirani laptop koji se vratio sa servisa, a nagrada je (osim kremšnite) uključivala i odlaženje na već spomenutu utakmicu. Moram napomenuti da me moja klijentica pretekla u instalaciji i ukrala mi predivno popodne koje sam namjeravao provesti u instaliranju i konfiguriranju tog predivnog operativnog sustava. Kako je sve instalirala sama, meni je preostalo samo da minimiziram štetu (hehehe, šalim se) i instaliram drajvere za wireless i mrežu. Nažalost, na moju duboku žalost, nije bilo vremena za obaviti kompletan update svega i svačega jer smo morali žuriti u Dom sportova, tako da sam samo instalirao Office i to je bilo to.
Aaaaanyway... Utakmica. Iskreno, to mi je bila prva utakmica, well... ičega i ikoga. Bio sam skeptičan jer nisam znao što očekivati (a generalno ne volim jako puno ljudi na jednom mjestu s istim ciljem), no u svemu tome vidio sam priliku za proučavanje ljudskog ponašanja iz prve ruke. Na kraju sam ipak i uživao u utakmici.
Odmah moram reći da mi je hokej miljiun puta zanimljiviji i napetiji od nogometa. U usporedbi s 22 (pardon me for saying this) precijenjena idiota koja trčkaraju sat i po vremena uokolo, pružajući nam svako petnaest minuta nekakvu poluživčanu trzavicu, hokej naprosto pršti dinamikom, nepredvidljivošću, ratobornošću i humorom. Recimo, onaj trenutak kada je nekome izletila palica iz ruke i otklizala preko terena na drugi kraj, a on se ne smije maknuti jer je valjda bio na ključnom mjestu i branio se od napada, pa su mu drugi dobacivali svoje palice u humorističnom lancu, sve dok onaj najudaljeniji od njih nije odjurio po palu palicu i vratio se skoro pa leteći po ledu... Da ne spominjem sporadične tučnjave koje su izbijale uslijed potkačivanja palicom ili mlataranja rukom uokolo po tuđim privatnim dijelovima tijela...
All in all, veoma zanimljivo iskustvo, svidjelo mi se gledati hokej uživo (puno zanimljivije nego na TV-u). Naravno, ako vas zanima što sam zaključio o ljudskom ponašanju iz svega toga... well, try to guess :P
Anyway, trenutno se borim s mravima. Opet. Odnekud izlaze, prokletinje. Ali samo izvidnice, nema one standardne kolone koja me napastovala prije nekih 3-4 godine. Tada sam ih se riješio pomoću onih veoma učinkovitih Raidovih kućica. Tko bi rekao da su tako korisne. Nisam imao mrave zadnjih 3 godine. A sad su opet počeli. Ali ovaj put ne izlaze iz iste rupe iz koje su izlazili prije 3 ljeta. Ne... Sada su podmukli. Skrivaju se, izlaze po noći i jedu mrvice koje je moje operirano oko previdjelo i ostavilo na stolu. Danas sam ih buljuk utopio, nenamjerno, kada sam krenuo prati suđe, a oni su operirali po sudoperu, tražeći bogznašto...
Ah, ne biste vjerovali, ali ne da mi se više pisati... Idem, za promjenu, čitati knjižurinu iz mikrobiologije. Ovaj post je bio čisto zato da se blog ne osjeća mrtvo i zapostavljeno :D
Post je objavljen 18.09.2011. u 15:13 sati.