Može. Eto ja baš jučer tako odgovorila na telefonsko pitanje.
Malo prije nego sam zaspala (prekratko!!!) predozirana šećerom. A nakon čega sam sjedila na visokom stolcu kojega je gravitacija vukla u smjeru toka Drave. Što je bilo zgodno jer sam mogla mlatarati nogama. Stolac je bio na brodu, a brod usidren uz obalu i osvijetljen led diodama kao jeftini kupleraj (offtopic: koliko je brod uistinu brod ako je trajno usidren i pretvoren u kupleraj-wannebe birtiju?). Što je poprilično nategnuta usporedba jer ja zapravo ne znam kako su osvjetljeni kupleraji. Osim iz filmova, ali to i ne mora biti realističan prikaz. Cheesy glazba (o, kako li joj samo tepam, sunce li joj jeftino-elektro-popovsko!!!), navodno loš sok od svježe cijeđene naranče (sok pola naranče razrijeđen vodom), tusti opakoizgledajući pauci i stratonimbusi mušica. Neće me više vidjeti tamo. Ali da nismo otišli, ne bismo saznali ništa od navedenog.
S druge strane, koliko cheesy uređenih lokala s lošom glazbom treba obići da bi se uvjerili kako onaj u kojemu godinama piješ kavu s razlogom zaslužuje tvoju vjernost? Ili, koliko pomodnih modela traperica treba navući na sebe u zagušljivim kabinama s lošom rasvjetom, dok se ne uvjerim da mi to jednostavno ne stoji? Hoće li se moja konstitucija nekim čudom promijeniti nakon dovoljnog broja isprobanih neudobnih hlača? I don't think so. Ta stalna potreba za promjenom i nečim novim je zasigurno zaslužna za brojna otkrića i civilizacijski napredak, nemam ništa protiv. I slažem se s onom Goetheovom da ne možeš nekomu tko je cijeloga života jeo samo jabuke objasniti kakvog je okusa grožđe. Ne slažem se, međutim, sa stavom da je svaka promjena nužno i potrebna tj. dobra. Neke su promjene samo to - promjene. Ne donesu ništa dobroga, nikakva napretka ni pomaka. Čak ni na gore. Zašto je onda promjena toliko poželjna, i što su se svi okomili na taj nesretni status quo kao da je kuga?! Koliko grožđa treba pojesti dok se ne uvjerimo da nam je okus jabuka sasvim dovoljan?
Ja volim svoj "izvan sebe" stats quo. Znam na čemu sam i dobro mi je tu. I znam gdje pijem kavu, kakve mi hlače prihvatljivo stoje, koliko gluposti mogu procesuirati u jedinici vremena i sve po redu... Kad te godinama uporno pokušavaju izbaciti iz comfort-zone, naučiš brinuti o sebi i svom statusu quo. I režati ako je potrebno.
Post je objavljen 18.09.2011. u 09:55 sati.