I krajičkom oka
uhvatim svoj osmijeh,
nastao je iz tužnih
insomničnih plesova...
Sada vodim vilinsko kolo
sjajnih i blještavih boja...
nastale su iz bolnih krikova,
iz pepela ništavila.
Moji stihovi su rođeni
iz riječi koje udaraju i lome
iz kamenog lica
i vulkansko razornog pogleda.
Moji zanosi i ushiti životom
rođeni su iz umiranja jednog sna,
koji nije bio san...tek..
fatamorgana zbog žeđi za životom.
Sada vodim leptirov ples...
u posebnim bojama,
melodijama vjetra,
ples...koji se vidi
kaleidoskopom moje duše...
Post je objavljen 18.09.2011. u 00:47 sati.