Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/imperialweekly

Marketing

LAŽIMA JOŠ JEDNOM GRUBO NAPADNUT PREDSJEDNIK POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT

ZATO SVIM MEDIJIMA KOJI SU OBJAVILI LAŽI I SUGERIRALI PRESUDU NA ZNANJE…

PREMA ZAKONU O TISKU MOLIM OBJAVITE … ODGOVOR - ISPRAVAK TEKSTA KOJEG STE KAO NAIVNI HRVATI SROČILI POMOĆU SVOJIH MENTORA IZ ŠKOLA BIVŠOG SRPSKOG OKUPATORA I DRUGIH POTENCIJALNIH, A PROTIV SEBE I HRVATSKOG NARODA

Nakon moga povratka iz Australije 1971. godine, i izgrađenog motela Adriatik 1973. godine. … sporni poslovni prostor u centru Zadra, Pavlinovićeva 5, trebao je poslužiti kao agencija u funkciji motela Adriatik.

Pored velikog izbora poslovnih prostora odlučio sam se za dotični, vlasnik prostora i krojačke radnje Nikola Štefulić objasnio mi je kako je prostor dobio u zamjenu za veći preko puta i to po zahtjevu JNA (isto bih bio stradao da sam kupio i neki drugi).

Sigurnosti radi, prilikom kupovine, sve sam provjerio i u upravi tvornice V. Bagat, znajući da je ista pod kontrom armije, a u kojoj je stolovala UDB- a i KOS … Sve stambene prostore u Zadru tada je kontrolirao Stambeni fond Zadra. Sporni poslovni prostor kao poslovni prostori u prizemlju, Pavlinovićeva br. 5, nisu pripadali tvornici V. Bagat zato jer su oni samo dogradili stanove iznad spornog prostora.

Svejedno, tražio sam i njihovu suglasnost, a nakon i službenog pristanka rukovodstva tvornice V. Bagat i potvrde koju su mi dali da mogu imati tu prostoriju, ukoliko se usuglasim s vlasnikom prostora, a što je praktički značilo da platim vlasniku Nikoli Štefulić, koliko se dogovorimo. Dogovoreno je da mu isplatim u devizama u vrijednosti dva dvosobna stana … , napominjem da je onda takav bio način da se uđe u posjed prostora kojeg je kontrolirao Stambeni fond u Zadru

Međutim, nakon „Karađorđeva“ za povratnike Hrvate bilo je svake godine gore i gore. Povratnici Hrvati, koji su se vratili iz emigracije, mahom su stradavali.

Znali su tadašnji okupatori Hrvatske da je raseljeni narod izgubljeni narod.

Nakon potvrde koju sam dobio u tvornici V. Bagat i isplate dogovorene svote novca Nikoli Štefuliću, započeo sam uređivanje zapuštenog prostora. Prema planovima uređivalo se ekskluzivno, što je iziskivalo velika materijalna sredstva. Kompletnu dokumentaciju agencije i kafića, dok sam bio u zatvoru, UDB – a je uzela iz Arhiva u Zadru, pod brojem S. 01/309/1974. godine, uzela i nije vratila samo da bi zamela tragove radi konstrukcija protiv mene.

Dok sam studirao i gradio motel tadašnji srpski okupator pripremao je moje hapšenje s ostalim Hrvatima iz grupe HORA.

Između ostalog teretili su me da je grupa HORA održavala sastanke baš i u ovom spornom prostoru. Optužen sam bio prema dva članka zakona tadašnjeg okupatora, a svaki je prijetio smrtnom kaznom, da bi na kraju bio osuđen na šest godina zatvora. Ovo je samo uvod kojim se pokazuje zlo kako stoljećima razara hrvatsko biće.

Motel Adriatik u Zadru bio je kao ogledno mjesto, gdje se bez ikakvog straha izražavalo i svjedočilo hrvatstvo i briga za budućnost i život Hrvata, utoliko, branio sam dostojanstvo i slobodu Hrvata, što je i za moju obitelj bilo pogubno … U zadarskoj bolnici brat Tomo umro je pod nerazjašnjenim okolnostima, u istoj bolnici samo šest mjeseci prije i otac je umro zbog predozirane narkoze. Šef odjela tada bio je liječnik koji je nakon osamostaljenja Hrvatske pobjegao u Knin i bio upravitelj bolnice u Kninu. Eto koliko je motel Adriatik smetao ondašnjem okupatoru koji i danas pomoću svojih repova pokušava policijom, držanim odvjetništvom i sudovima nanositi mi svakojake štete. Tako da još od 1971. godine do danas traju sudovi oko motela Adriatik i zemlje koju smo, zarađenim novcem u Australiji, kupili od crkve sv. Šime u Zadru.

Nakon političkog suđenja 1974. konfiscirana je moja polovica motela Adriatik polovica koja do danas službeno nije vraćena, zbog čega je prije nekoliko godina pokrenut spor na Upravnom sudu, a sud još nije zakazao ročište …

Te noći 14. 6. 1974. godine, radi ilustracije hapsilo me je 40 „milicajaca“. Nakon mojeg hapšenja uslijedio je toliki pritisak na članove moje obitelji, da je moja baka štrajkala glađu do smrti, a da ja nisam ni znao, dok sam bio u pritvoru, kada je umrla.

Istog dana kada sam uhapšen pored motela Adriatik minirali su i tako porušili nam pomoćni objekt - kuću, a „milicija“ je fizički ozlijedila moga brata Tomu. Također na ulici, ispred spornog poslovnoga prostora, ponovo su fizički nasrnuli na moga brata Tomu, razbili vrata poslovnog prostora i tako ga praktički oteli.

Poslovni prostor je bio prazan i na sudovima predmet spora sve do osamostaljenja Hrvatske. Čudno za naivne Hrvate 1994. godine, kada se očekivalo da će se spor okončati i taj prostor od 20m2 vratiti meni, igra UDB-e, tek je otpočela. Uprava tvornice V. Bagat nakon što se tek protupravno uknjižila u zemljišne knjige 1994. godine, oglasila je da iznajmljuje sporni prostor, što sam doznao od odvjetnika Branka Zrilića, koji mi je savjetovao da se i ja pojavim kao zainteresirana stranka dok mi se prostor pomoću institucija ne vrati, da on poznaje ljude iz uprave tvornice V. Bagat i aktualne političare Šimu Prtenjaču, Kraljića i dr., koji su baš stasali u tvornici V, Bagat. Prema dogovoru otišao sam u porušenu tvornicu V. Bagat po ugovor, koji je dogovaran između Ive Vodopije i odvjetnika Branka Zrilića …

Pozadina svega jest, da je naročito Tvornica V. Bagat nadzirana od UDB-e i KOS-a kao vojna tvornica.

Tvornica V. Bagat lako se mogla transformirati - proizvoditi oružje … i evo odgovora, istaknuti Hrvati su praćeni kroz cijeli rat, jedne noći dok sam bio u autu, rafalno se pucalo po autu … Tvornica V. Bagat prva je srušena u Zadru – Hrvatskoj … nema ekonomije nema države.

Motel Adriatik novinarke Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije i dr, tendenciozno opisuju kao neki disko klub, samo što nisu napisali da je bio središte za drogu, asociraju ih današnji disko klubovi i kafići u kojima umiru mladi Hrvati … Adriatik je poslužio kao prvi operativni štab u Zadru treće bojne, splitske 4 brigade, a prvi je kao hrvatska kuća porušen u Zadru, topovima i avionima armije srpske …, nikakvu odštetu nisam dobio i pored naloga Vrhovnog suda Hrvatske da mi se isplati simbolična svota, što sudovi u Zadru odbijaju.

Poslije rata tek pomoću suinvestitora zgrada bivši Adriatik je obnovljena.

Borba se nastavlja koja iziskuje … , Predsjednik sam pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT. … situacija i stanje u Hrvatskoj nalažu mi i veće zalaganje.

Očito je, tendenciozno prozivanje Pokreta … zato ovo i pišem, a o ukupnoj šteti tek slijedi …

Posebno je za istaći tužiteljicu s predzadnjeg ročišta Branku Rukavinu koja svjedoka dok svjedoči istinito a ne po njezinoj tendenciji naziva ludim i zrelim za psihijatriju.

Ispred zgrade (bivši Adriatik) gdje je privremeni i ured Pokreta … 2008. godine bačena je bomba, a do danas nisu otkriveni počinitelji, što tendenciozno novinari Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije i dr. ističu kao prilog tužbi, a ne nesreću da se to u slobodnoj Hrvatskoj događa.

Pokretu zlo pokušava naštetiti, a mi ćemo žrtvovanjem Pokret i više unapređivati i tako u Hrvatskoj čuvati život. Nakon ovih grubih nasrtaja na pokret, Pokretu sam odgovorno na raspolaganju.

Poslano:
1. 1. Svim medijima koji su objavili članak
2. 2. Australian Embassy
Centar Kaptol, Nova Ves 11. 10000 Zagreb, Republika Hrvatska
3. 3. Amnesty International Hrvatske
Praška 2, 10000 Zagreb


U Zadru, rujan 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić


Post je objavljen 16.09.2011. u 22:17 sati.