Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bookeraj

Marketing

Jill A. Davis: "Noć ženskog pokera"

Uvijek se iznenadim kad neke knjige počnem povezivati s učinkom koje su izazvale u javnosti. Primjerice, mnogi knjigu „Seks i grad“ nazivaju začetnikom chick-lita samo zato što se iz nje razvila popularna serija koja je proslavila chick-lit. Ipak, po mom je mišljenju prava knjiga-začetnica chick-lita „Dnevnik Bridget Jones“, dok je „Seks i grad“ doista ozbiljno štivo, koje tjera na razmišljanje o položaju žena u suvremenom dobu i o usamljenosti koja prožimlje urbani život neudanih žena nakon tridesete. Slično je bilo i s knjigom „Noć ženskog pokera“ autorice Jill A. Davis – mnogi su se kritičari s korica knjige požurili usporediti glavnu junakinju Ruby Capote s Bridget Jones, ali ja sličnost ne vidim, osim u činjenici da se u oba slučaja radi o neudanim ženama koje nisu u ozbiljnoj vezi. Tu svaka sličnost prestaje, počevši od humora koji je u „Dnevniku Bridget Jones“ izravan i neprikriven, dok je u „Noći ženskog pokera“ humor sumoran, ako ga uopće i ima.
Glavna junakinja, već spomenuta Ruby Capote je novinarka koja odlučuje preseliti iz Bostona u New York radi posla i da bi se riješila dečka Douga s kojim ne vidi svoju budućnost. Tamo okuplja ekipu žena (neke zna od ranije, a neke je upoznala nakon preseljenja) na noćima ženskog pokera gdje su ulozi ponekad i značajno viši od pet centi, ponekad se radi o neprocjenjivim rizicima – izložiti samu sebe riziku radi vlastite dobrobiti, prepoznati vlastite mane i načine na koje su sklone autodestrukciji i slično. Ruby ide i k psihoterapeutici Elli i tamo pokušava riješiti davne obiteljske traume koje proždiru i njezinu vezu s urednikom Michaelom, i njezine odnose s preostalim članovima obitelji, kao i njezino prijateljstvo sa, redom: Skorkom, manekenkom i žderačicom (oženjenih) muškaraca; Danielle, serijskom zaručnicom koja poklanja svoje srce ili nepristojno mladim nezaposlenim muškarcima, ili nepristojno starim bogatim muškarcima; Meg, njezinom prijateljicom iz predgrađa, sa savršenim mužem i (naizgled) savršenim životom; Lily, nesigurnom u svoju seksualnu orijentaciju; i Jenn, ženom koja je podredila svoj privatni život svome poslu.
Ključno je, kao i u svakom i svakodnevnom životu, učiniti nešto čarobno i važno. Ozbiljno se zaljubiti, recimo.

„Tužna sam što sam takva osoba. Ja sam osoba koja je u stanju ostati u vezi tri godine jer zna da joj ta veza nikada neće nauditi. Ovdje ću utaboriti svoju ljubav iako vjerojatno, nikada neću iskusiti veliku radost, postoji nešto važnije, a to je da nikada zbog nje neću patiti, neću biti uništena. Raspadanje te veze neće, uopće, biti bolno. Bit će to formalnost. Formalni završetak nečega što jedva da je postojalo, ako je uopće postojalo.“

„Malo mi nedostaje Doug. Ili možda ne sam Doug kao Doug. Mislim, ono što mi nedostaje jest netko kome bih mogla govoriti o tome kako sam provela dan. Netko pored koga bih ležala. Ili netko tko bi šutio, ali bio u mojoj blizini. Ili netko o kome bih maštala kako bježim od njega. A, istovremeno se ljutim na samu sebe zbog toga što mi on nedostaje još više. Mislim, više od dvije godine on je bio dio mog života, a sada jedva da mi nedostaje. Što li sad govori o meni? Mislim, kaže li: potratio sam dvije godine svog života na jedan prosječan odnos jer je prosječan odnos bilo sve za što sam imao hrabrosti. A onda pokušavam o tome ne misliti, jer me činjenica da sam takva čini depresivnom.“

Ova dva citata, osim što služe tome da vam predstave o kakvoj se knjizi zapravo radi, savršeno dobro ilustriraju moju premisu s početka: ključni osjećaj i fokus čitavog života neudane ili čak udane žene u suvremenom dobu jest usamljenost. Svi smo pomalo sjebani i svi se osjećamo iščupani i iskorijenjeni iz svojih zajednica i okolina. Vjerojatno i muškarci isto tako, ne samo žene. Neprestano osjećamo distancu između sebe i drugih ljudi. (Samo)nametnutu distancu koju više nemamo socijalne vještine maknuti. To je vrlo zanimljiva spoznaja, zar ne?

Kratka preporuka:
Knjigu „Noć ženskog pokera“ autorice Jill A. Davis ne preporučujem šopingoholičarima i šopingoholičarkama, već usamljenima oba spola. Ova knjiga govori o tome kako je teško oduprijeti se obiteljskim traumama i ostvariti život kakav mislimo da zaslužujemo.

Blogeri kojima bi se mogla svidjeti ova knjiga: Missillusion, Zlica, Luki2...


Post je objavljen 25.09.2011. u 18:12 sati.