Pred sam početak mise, kao i svake godine, donosimo kamenove koji obilježavaju mjesta stradanja Hrvata. Prošle sam godine imao čast nositi kamen iz Lukovog Šugarja. Ove godine pak nosim ovaj, iz Ogulina, isklesan na spomen žrtvama 2. Svjetskog rata i poraća, iz grobišta u šumi Galge, sa periferije Ogulina prema Oštarijama gdje je kod naselja Otok poubijano oko 300 zarobljenih domobrana iz samoborskih zarobljeničkih logora.
Htio bih skrenuti i pažnju na važnost korištenja odgovarajućeg izraza za te spomen-zapise. To nije kamenje - to su kamenovi. Izraz "kamenje" je zbirna imenica i ne odaje njihovu jedinstvenost već ih predstavlja kao bezobličnu masu; kamenje može biti hrpa građevinskog materijala ili se nalazi rasuto uz cestu. Izraz "kamenovi" podrazumjeva jedinstvenost svakog pojedinog od tih spomen-zapisa, jer svaki od njih je poseban, ne postoje dva ista, i svaki se odnosi na nešto važno i sudbonosno. Isto tako, govoreći hrvatskim jezikom, zid u koji se ugrađuju ne bi smio postati Zid Memorije, već Zid Sjećanja.
Smatram da svojom pažnjom i promišljanjem dajemo vrijednost idejama koje cijenimo.
Post je objavljen 10.09.2011. u 11:27 sati.