Svaka industrija poznata je po svojoj okrutnosti, pa čak i ona glazbena. Poput okorjelog industrijalca iz 19. stoljeća koji je svoje radnike iskorištavao do trenutka njihove smrti, glazbena industrija isto čini sa svojom djecom. Najbolji primjer je možda Amy Winehouse, čiji je malen, ali vrlo kvalitetan opus od 2 albuma izdan u 4 različita izdanja, a snimka koncerta iz Londona je doživjela samo 2 izdanja. Obitelj i producenti najavili su i izdavanje trećeg albuma koji je i bio najavljen za 2011., ali je poptuno jasno da će taj biti ispunjen fragmentiranim snimkama i novim live izdanjima.
Ipak, postoji i svjetla točka priče, a to je veteran američkog jazza Tony Bennett koji je s Amy snimio duet u ožujku za svoj drugi album dueta na kojem je obradio mnoge jazz standarde, pa tako i slavnu "Body and Soul" upravo s Amy. Sav prihod od prodaje jučer izdanog singla ići će u zakladu Amy Winehouse koja će financirati programe za liječenje ovisnosti. "Body and Soul" su 1930. godine napisali Edward Heyman, Robert Sour, Frank Eyton (stihovi) i Johnny Green (glazba). Do danas su je izvele sve najveće jazz zvijezde - Billie Holiday, Anita Baker, Frank Sinatra i Ella Fitzgerald, Diana Krall, Sarah Vaughan i John Coltrane, a Tony Bennett ju je odlučio izvesti u duetu s Amy Winehouse.
Amy Winehouse definitivno je imala potencijala postati jedna od najvećih jazz pjevačica , a bila je jedina globalno popularna jazz pjevačica 21. stoljeća zahvaljujući ne samo svojoj reputaciji i stilu rock zvijezde, već i glazbom koja je kombinirala stilove između soula, jazza, r`n`b-a, hip-hopa i ponekog funk ritma. Dok je "Frank" album mnogo bliži jazzu bez velikog hita, "Back To Black" je i osmišljen kao fuzija svega navedenog, te je samim time imao velike šanse kod publike i kritike. Najbolji primjer uspjeha albuma je naslovni singl "Rehab" sa jakim plesnim ritmom, koji onda pokriva melankolične jazz izvedbe pjesama poput meni najdraže "Some Unholy War". Amy je sama pisala svoje tekstove, i upravo oni u kombinaciji s njenim glasom neobično tamne boje dolaze do izražaje uz sjajnu glazbu.
"Body and Soul" pokazala je Amy u najboljem svjetlu nakon smrti - unatoč problemima s ovisnostima, još uvijek je bila sposobna otpjevati pjesmu na vrlo visokoj razini. Upravo se u "Body and Soul" ističu njene kvalitete kao jazz pjevačice , sjajno fraziranje kratkih rečenica, glas koji je sposoban za različite skokove i pomake te iznad svega duboka emocija i osjećaj za ritam. Sam aranžman je napravljen na visokoj razini, a kontraalt Amy Winehouse se sjajno stopio sa glasom Tonyja Bennetta, koji kao najveći uzor (što možemo i čuti) navodi Franka Sinatru. Logično je da glas čovjeka od 85 godina više ne može zvučati blistavo, ali upravo tu mu pomaže Amy, pogotovo u sjajnom završetku.
Amy nažalost više nije među nama, a od trećeg albuma i ne očekujem previše, ali si je priuštila jedan od najljepših završetaka karijere u povijesti. Treba zanemariti njene probleme s alkoholom i drogama, a u prvi plan staviti ono po čemu ću je i ja pamtiti - fantastičan glas, emocija izvučena sa dna duše (pa i malo dublje) i osobni tekstovi. Svaki izgubljeni život je šteta, ali Amy mi je nekako posebno bolna točka... :-(
Post je objavljen 15.09.2011. u 22:31 sati.