Znate li /sjećate li se kako su ljudi živjeli prije "samo" 30 godina?
Bio je to život bez:
mobitela, bežičnih telefona,
PC-a , laptopa (interneta, e-mailova)
igraćih konzola,
kablovske tv (i 40 razlitčith programa),
cinestar i 3D kina,
pampersica
hyppo kašica
mikrovalki,
multipraktika,
pauka za odvoz nepropisno parkiranih vozila
mamografije,
javnih bilježnika,
McDonaldsa,
klima uređaja (u domovima i automobilima),,
trgovačkih centara,
digitalnih fotoaparata,
mp3/mp4 glazbe,
(obične i mineralne) vode u plastičnim bocama,
sokova i piva u limenkama,
vijagre,
tangi,
električnih depilatora,
dopunskog zdravstvenog osiguranja,
solarija,
djece koju su nazivali hiperaktivnom,
ozonskih rupa,
ptičje/svinjske gripe,
gelova za tuširanje,
zaštitinih jastuka u automobilima,
umjetnih noktiju,vodootpornih maskara,
žvaka i čokolada bez šećera,...
Živjeli smo sporije, prirodnije, socijalnije. Djeca iz ulice su se znala igrati: fantoma, školice, lastiša skrivača, žace, Crvene kraljice.... Trgovine su radile do 8, subotom do 12. U nedjelju se više nigdje ništa nije moglo kupiti. Tada se išlo na izlet u prirodu, primjerice u Topolik, gdje su ljudi na otvorenom roštiljali, igrali balote ili badminton. Od sunca se nismo skrivali.
Iza 12 h, završavao je program na tv. Povrće, sir i vrhnje smo kupovali na tržnici. Od seljaka koji su tada smjeli raditi na crno. Talijansko grožđe i kineski češnjak su bili nepoznanice. Ljeti smo osvježenje tražili u Ledinoj Snjeguljici ili kornetu. Svinjska mast je tada bila još neškodljiva. A nismo se bojali ni margarina. Ne, živjeli smo u opojnoj izmgalici neznanja, nesvjesni političkih, farmacetuskih i inih zavjera, aditiva, bojila, transmasnoća ili konezrvansa u hrani.
Učitelje nismo povlačili po novinama, a liječnicima smo vjerovali i nisu morali odgovarati na sudu zbog pogreške ili šunke koju im je donijela zahvalna kumica sa sela.
Grožđe je imalo okus po grožđu, a rajčica, paprika i jagode nisu bili dostupni u trgovinama cijele godine.
Ljudi su se još uvijek nadali boljoj budućnosti i širom otvorenih očiju slušali o novim tehnološkim dostignućima:" Wow, još će jednog dana kompjuter stati na stol i letit ćemo u svemir kao turisti!"
Međutim, čuda koja su slijedila značila su samo nove muke po ljudima. Jesu li ispunila obećanja o ispunjenju i sreći? Teško, jer danas su svi manje-više skeptični, oprezni, nepovjrljivi, uplašeni, zbunjeni, nesigurni....Uza sve tehnološke" blagodati i olakšice" koje nam je iznjedrio ovaj niz od 30-ak godina, čovjek i dalje ne zna ostvariti sreću i zdravlje. U međuvremenu nam je jedino postalo jasno to da ne postoje instant rješenja, iskreni političari i dobronamjerni farmaceuti. Jer maske padaju jedna za drugom. A iluzija je sve manje.
E, baš u tome i jest karizma naše generacije: u tom valu globalnog buđenja svijesti, u okretanju ka istinama koje pronalazimo unutar nas samih, u povratku jednostavnome, u spoznaji da možemo nadjačati pandemiju konzumerstva te u sumnji bez koje nema mudrosti.
Naša generacija je naučila dvojiti. I u zametku njezine probuđene svjesti počivaju promjene bez kojih čovječanstvo kao vrsta ne bi imalo sigurnu budućnost.
Obnovljivi izvori energije, organski uzgojena hrana, prirodni lijekovi, alterantivna medicina, ekologija, svjetski pokreti za zaštitu šuma i ugroženog živog svijeta, sve glasnije NE nuklearkama, antiglobalistički pokreti, obznanjene afere i zavjere u Wikileaksu, globalni prosvjedi studenata u Europi i svijetu, prva suđenja bivšim premijerima (u Hrvatskoj i Francuskoj, za primjer), tisuće isfrustriranih ljudi na ulicama Grčke i Italije.... prilično su siguran nagovještaj globalnog, simultanog buđenja čovječanstva iz višestoljetne hibernacije svijesti.
I tako mi, u svjetlu navedene pretpostavke, na kraju ne preostaje drugo nego da vas umjesto s "Do čitanja!", pozdravim s: "Dobro vam jutro, ljudi!!!"
Post je objavljen 14.09.2011. u 20:14 sati.