piše: Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik
Jao, jao, jao kako je glupa, mislio sam dok sam parkiravao auto uz kut crkve sv. Marka. Danas nam je dan trebao biti laganini, ali naravno da nije. A kako će i biti s ovakvom premijerkom. Džaba što je brifiramo, kad ona uvijek lupne nešto svoje, oslanjajući se na improvizaciju, jebem li ti tu njenu improvizaciju. Ovo s crnim fondovima na kraju nije ispalo loše, kako je moglo ispast – ona debela optužila je Mačeka, fućka nam se za Mačeka, kao i za Jarnjaka. Ali..., uvijek ima ali, a nije Muhamed.
Svi su se već skupili.
Savjetnik Vatroslav koji se, poznato je, od nas svih najviše ulizuje u premijerkin pak, bio je vidljivo najuzrujaniji.
-Jadranka, koliko smo ti samo puta rekli da ni u ludilu ne spominješ imenicu 'stan'. Možeš spomenuti bilo što, samo ne stan. A ti jebote led rečeš: „Svi možete doći u moj stan i vidjeti da ništa nisam ukrala“. Naravno da će mediji sad prozvati onog šizofreničnog Srbina da i on dođe u taj stan vidjeti je li još uvijek tamo njegov namještaj kojeg, by the way, nije ni imao.
Savjetnica Manuela je dobila iznebuha nekakav napad inspiracije:
-Jadranka, fakat ne spominji stan, pa nisi ti premijerka Turkmenistana, Tadžikistana, Kirgistana, Uzbekistana....
-Ajde, ajde, prestani s nabrajanjem – uletio je savjetnik Aca koji je htio smisliti nešto učinkovito, ali u skladu s etikom – shvatili smo što si htjela reći.
-Pa ja sam se samo eto tako nekako metaforički htjela izraziti. Znate da se ja metaforički izrazujem, nadaleko sam poznata po tome. Prava umjetnica – pravdala se Jaca - Nisam znala kako ću se s broševima izraziti na temu crnih fondova. Mogu jedino probužati rupu u kaputu, a ne staviti broš. Pa sam eto pozvala sve Hrvate i Hrvatice da dođu u mene doma da vide što ja to imam, a oni nemaju. Mogu lijepo popit kavu: i ona dva idiota Josipović i Mesić su imali nekakve kave s predsjednikom. U mene doma može biti Krumpir salata s premijerkom.
-Stani, prestani laprdat – ljutit je bio, zaista ljutit Vatroslav. Danas je trebao ići do ljubavnice, čini mi se, a ova mu je pokvarila snošaj – Je li to znači da i Drobac može doći u tvoj stan vidjeti što ima. Čovjek nije imao struju i vodu kada je živio tamo, a tebi voda teče iz pozlaćene špine. Jesi li ti normalna?
-Ima pravo Vatroslav – kaže Aca – zamisli da sad nekoj turističkoj agenciji padne na pamet da vodi turiste u tebe doma kako bi vidjeli stan premijerke, zbog koje je jedan od braće Drobaca otišao svojevoljno na nebeske pašnjake. Tvoj balkon bi bio glavna atrakcija. Ali ne kao onaj Romea i Julije u Veroni, nego kao spomen samoubojicama. Agencije bi ga nazvale Balkon plača.
-Dobro, ajde, sve je to jasno – rekao sam – no što da sada radimo kako bismo popravili štetu?
-Da, što da sada radimo kako bismo popravili štetu?- ponovila je savjetnica Manuela.
Uvijek je ovo ponavljala ili govorila. Za to je jedino bila i plaćena. Sitnica – sto tisuća kuna iz crnih fondova, a nikad ništa ne bi smislila.
-Imam ideju – uzvikne Vatroslav koji se, naravno, uvijek pravio pametan – Što god sad novinari pitaju Jadranku, ona neka kaže da će odgovorit Baćo (ministar Branko Bačić op.a.).
-Super – reče Manuela – Baća nitko ne razumije, pa ni rođena blatska mater. Ono, meni je prije neki dan rekao „Vazmi prin papir, a ne pa, kakoćeš s kućon poslin, oštije ti, moraćeš plati, kako ćeti kuća ulist u legalitet, zakon gre, pa ti neće bi po voji ni za onu u poju, a kamoli na hrižama“. Ja ga ništa nisam razumjela, samo sam se htjela nekako okoristiti da lakše legaliziram ona moja četiri kata i dvije vikendice. Jednu u polju i jednu odmah do mora na stijenama.
-Dobra je fakat ta ideja. Jadranka slušaj što danas trebaš napraviti kad te novinarska stoka nešto pita o crnim fondovima – složi se i Aca.
-Znam. Reći će vam ministar Bačić – kaže Jaca i crkne od smijeha.
-Vidiš da ne znaš. Ne smiješ se smijat, jer će onda znati da ih zajebavamo.
-Dobro, neću se smijat – kimne Jaca, pa joj izleti – Časna pionirska!
Uh, uvijek joj nešto izljeće, ovo je nevjerojatno - promislio sam – ovako ne izljeće ni lava iz vulkana, ni Šimunić iz igre, ni ruski avioni s piste. Koji teški posao, nikad teži. Kako nam je bilo dobro sa Sanaderom, ništa nismo ni radili, on je sve radio sam. A na kraju ga ova tuka strpa u ćuzu. Koja ironija, koji apsurd!
-A dobro, što će Bačić reći? Ne može govoriti besmislice. Možda će ga netko ipak razumjet. Kakav jezikoslovac, kurac, palac – pripomenuo je Aca predostrožnosti radi.
-Imaš pravo – reče Vatroslav sav u panici – Što ćemo sad? Da mu mi napišemo tekst na hrvatskom, pa da on prevede na korčulanski ili što?
-Ne zna on hrvatski – rekao sam – Zar ga ne čujete kako priča?
-Pa dobro svejedno, mora nešto suvislo reći, pa čak i na tom nesuvislom korčulanskom.
-Imam ideju – opet se javi Vatroslav koji se nevjerojatno volio praviti pametan – Vidio sam dole u Luke Bebića knjigu Momčila Popadića „Momo, zašto se kriviš“. Posudit ćemo ulomak iz knjige i reći Baću da ga izrecitira kad ga budu nešto pitali o crnim fondovima. Samo malo prepravljen.
-Genijalna ideja – rekla je Manuela.
Baš je genijalna, razmišljao sam, Bačić će kad ga pitaju što je s crnim fondovima recitirati stihove na korčulanskom što je pisao stari Srbin. Mora ispast neko sranje.
............................................................................................................................
Premijerko, premijerko, možete nam reći nešto o crnim rupama, ovaj fondovima? – zagrmila je reporterka HRT-a na Markovom trgu.
-Pa mislim da je ministar Bačić kompeteletniji... kompletniji da kaže nešto na tu temu – odgovori Jadranka kojoj je titrao smješak s usana.
-Ministre, ministre, možete nam reći nešto o crnim fondovima? – zavapi sad reporter s Nove TV.
-Kako ne – odgovori ministar Bačić, duboko udahne poput kakvog indijskog gurua i stade izbiflavati nagomilano gradivo – Slušajte!
- I onda su se skupili kokoši iz Kukuriku koalicije i kokot Zoka i popiša san jih, a sve od jida i za despet jerbo son se bi tvrdo najidi zato što me Jaca ni odvela da pririžen vrpcu na nekon gradilištu. Razumi se, ni meni naročito drago poć na gradilište i ni mi puno drago fatigat, ma mi je drago s Jacom poć i kad gremo skupa ja jon pomažen jerbo znan da jon je to drago i jerbo mi je ni drago najidit. A Jaca se zna snervat i najidit, ma ne na mene, ona se to najidi na Mačeka, Branku Pavošević, Zoku, Čačića, Josipovića, pa kad je puno jidna, ne može zaspat nego se privrće i kontuba po posteji. A Jaca je puno dobra, zapravo. Dobar san i jan, samo mi to javnost ne viruje, nego me natuče kad se Jaca najidi.
-I viče: Tovare! Gade jebeni, kako te ni sram? – zavrištio je, nastavljajući citirati poglavlje umjesto ministra Bačića koji je upravo svršio svoju govoranciju, neki novinar s Korčule na privremenom radu na Indexu.
Pička li mu materina, gdje nas nađe – promislio sam – valjda ga je baba četnikuša davila s ovom glupom srpskom knjigom.
Post je objavljen 14.09.2011. u 13:24 sati.