Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/seven-heaven

Marketing

Zora jedne Zore

Image and video hosting by TinyPic

Več je noć, uzimala svoj mah kad su
mu prvi koraci prešli preko starog mosta
na rijeci Kupi u grofovskom Ozlju
Zeleno-siva tečnost je polako sjetno
klizila prema jugu ,
nagovještavajući skori dolazak jeseni
U grofoviji se te tu i tamo našao koji lik ,
al ne zadugo
svi su nekud zamakli , pa žure kući .
U zraku je vrelina , samo tračak vjetra
sa rijeke budi žmarce
Divlji je lagano poskočio ,
lupeći prednjim nogama o ogradu .
I još jednim spretnim skokom otvorio
drvena vrata koja je dijelila dvorište od ceste .

Zoro!!!!- poviče došljak

Neka sklupčana siluleta se trgla i ustala
sa oblih stepenica ispred doma Frankopana.

Tiše ..prošapta siluleta , probudit češ oca
Gdje mi je poljubac?-
opet jahač svojim muževnim glasom

Tek sad je jahač pokazao svoje lice
ispod crnog šešira , prebacio nogu
preko glave konja i skočio , na tlo
a Zora mu pohita uloviti uzde .

Leptirice , opet mi poljubac uskračuješ ?

Nikola. - djevojka spusti pogled i odvati

Igraš se samnom , Nikola , igraš
znaš što bi otac rekao ?

Dok je konj lagano koračao za Zorom ,
Nikola se igrao sa jezikom i pjevušio
neku njemu znanu pjesmicu ,
Spustio sedlo na slamu i legao,
nasloneči glavu , kao neki seljak
nakom napornoga dana oranja .
Zora primakne konju malo otave ,
da si umiri želudac i
napuni mu korito sa vodom .

-Zoro , znaš što nam je otac priskrbio ovaj put?
-Neznam , znam da je došao iz lova danas tužan
-E to je bilo danas ,
bio grof od Zelengore,
pruzvišeni Karlo III,
i onaj Knez iz Mrkopoljane
sa svoja dva sina .
Sutra dolazi milostivi
Dragoslav da te isprosi ..

Neeee ---vikne Zora
neeee
samo on ne ..

Zoro smiri se -trgne se Nikola i
uhvati sestricu oko vrata
Zoro , pa on je tek prvi koji dolazi Zoro?
-djevojka nemočno padne bratu
u naručje i izgubi se,
a suze joj ko biseri iz oka poteknu -
dugo u noć , brat je tješio sestru
a ona je plakala
Sutradan je na dvoru bila prošnja grofove
kčeri Zore zvane Veronika ,
A od Zore ni traga ni glasa ,
nestao i Divlji .
Samo je drveće šaputalo ,
a rijeka i dalje mirno
tekla prema jugu ,
odnoseći sa sobom vrelinu ljeta.

Još i danas pred samu ciku zore ,
čuje se izaleka galop Dvljeg
i šuškanje svilene haljine.
A vjetar na zidinama šapuće
Zoooroooo.

Skriva li rijeka preljepu Veroniku ?
Ili ju je šuma sakrila
od zlog starog vlastelina?
Ili su to samo snovi ,
neke prolaznice stolječima kasnije ?



SeDmA


Post je objavljen 13.09.2011. u 15:49 sati.