Iskren čovjek traži kod drugoga ono što je sam spoznao...kada to ne nađe, želi vlastitom spoznajom oplemeniti odnose...od Boga je dobio i u ime Njega daje...davati u ime Boga, znači pouzdati se u Njega...
Svaka spoznaja ima svoju zbilju...čovjek je može doseći samo ako ne očekuje ili ne primi pohvalu za ono što je od Boga dobio i u Njegovo ime prenio...
Dobro i iskreno djelo činimo onda kada za njega ne očekujemo pohvalu...pročišćena namjera udaljava nas od niskosti...
Iskrenost - jedna od najboljih moralnih vrlina, prvo poglavlje u knjizi mudrosti, duh čovjeka...iz nje se razvijaju najplemenitije ljudske osobine, kao što su: pristojnost, čednost, hrabrost...
Iskrenost nije i ne može biti ograničena samo na riječi...iskrenost se možda ponajviše očituje u djelima i u najdubljim stanjima našega bića...
Netko je rekao:
Da bi iskrenost bila potpuna, ona mora biti prisutna u čovjekovom srcu, mora biti pokretačka snaga njegovih namjera, mora zračiti iz svake njegove riječi i biti oslonac svih njegovih djela...
Iskrenost u riječima bez iskrenosti u djelima je licemjerno izražavanje iskrenosti...