Marketing
Priznanje
___________________________________________________________________________________________________________________________________
Pišem.
Pišem nešto... drugo,
što se ne piše gorućim srcem.
Svejedno...
Pišem kao da sam ___________,
a svi znamo da nisam.
Pišem kao da imam ___________,
a svi znamo da nemam.
Pišem kao pred dugo putovanje koje mi puni nosnice mirisom daljina.
Pišem kao da sam u sobi sama,
kao da sam sama u kući ,
u ulici... u gradu.
Kao da iz velike daljine čujem zvukove grada, ulice, kuće,
sobe,
pišem kao ono dijete sretno jer su ga nakratko ostavili nasamo.
Pišem sebi.
Je li za osuditi, ako kažem da mi ništa više ne treba?
Nekad je sve moje htjelo ovdje stati.
I tko god sada uđe, osjetit će moj miris kao i uvijek... intenzivan...
dvije kapi parfema previše,
i kao i uvijek dat će se nakratko zarobiti u ono vrijeme koje ovdje kucam
... s pulsa na vratu,
i vidjet će da je prozor i dalje otvoren... u noć,
i tko god sada uđe ovdje pomislit će
kako sam sigurno još prije par trenutaka stajala na drugom kraju
i kroz njega gledala u mrak...
linijama spajala zviježđa
ili... čekala munju.
Tko god uđe pomislit će kako sam otišla maloprije...
A ja sam u stvari otišla davno.
...
Nekad je sve moje htjelo ovdje stati...
Nekad je najživlje moje - ovdje živjelo.
Ja mu i dalje slabašno udahnjujem život
i maloumni san...
ali... pišem nešto drugo.
Duboko dišući.
tessa k
Post je objavljen 13.09.2011. u 09:21 sati.