Ne pamtim kada sam se zadnji puta kupala na Kupi u 9. mjesecu. Možda nikada, doista ne znam. A, sada, evo, vikend za vikendom. Stalno kažem: 'Ovo mora da je zadnji vikend da se kupamo na Kupi!', ali u to dođe još topliji vikend i opet kupanje.
A Kupa malena, školjevi na mjestima 'narasli' da se jedva prođe čamcem. Dno se vidi i na mjestima gdje je nekad davno voda bila tamno zelena od dubine.
I tko još ne vjeruje u globalno zatopljenje? Sunce prži, suša je, zemlja žedna... kad pogledam kroz prozor vidim bolesno vrijeme, vrijeme koje nije normalno. A do ovog je doveo isto takav bolesni um današnjeg čovjeka. Do ovog smo malo po malo doveli svaki put kad smo sjeli za volan automobila, a mogli smo se prošetati, svaki puta kada smo uzeli meso na tanjur, svaki puta kada smo uzeli plastičnu vrećicu, zapalili cigaretu, ostavili svjetlo da uzalud gori...
Post je objavljen 12.09.2011. u 10:19 sati.