Marketing
ANADOLIJA
ERCIYES DAGI
budjenje na vulkanu je ispalo predivno, nakon hladnjikave noci odskrinuo sam sator da vidim gdje smo i prve sunceve zrake su se probile tocno pod odgovarajucim kutem unutra da nas ugriju. ponio sam i kuhalo da nas iznenadim kavom, ali sam iznenadio samo sebe jer nisam u zurbi ponio upaljac. da bar sune kakva erupcijica, pozelio sam, ali ni vulkani nisu vise kao sto su nekad bili.
spustili smo se nize na jugozapadnu stranu i tu posakrivali sator, vrece i visak stvari. nekako smo se popeli na hrbat odakle staza vodi polukruzno prema vrhovima. tu negdje smo se i rastali jer je Manu bila prespora, pa smo se dogovorili da ona ode na nizi vrh, pa da vidi onda koliko ima snage, koliko ce biti sati i dali zeli dalje. negdje oko sat vremena prije najviseg vrha na 3916m na putu se isprecila 20-30 m visoka stjena i nije vise bilo jasno kako dalje. probao sam se uspeti, ali pred vrh je postalo preopasno bez uzeta, nije tehnicki stjena prezahtjevna, ali puca po svim savovima. odlucio sam se vratiti i zaobici ju. jasnu stazu nisam vidio, a nagib je jako ruzan 50-60% sigurno, ali najgore je sta gotovo da nije bilo cvrste tocke za koju se mozete uhvatiti. jos se ponegdje i snijeg topio odozgo i time jos pogorsavao situaciju. svaki drugi korak proklizava, pa treba gotovo leci na teren i balansirati tezinom pri svakom pokretu. za nekih 300-400m udaljenosti sam trebao vise od jednog sata. nakon zaobilaska potrebno je jos oko 20-30 min do vrha. ispod samog vrha se nalazi mali tunelcic-skloniste gdje se moze skloniti od loseg vremena ili prespavati. unutra nalazim osim biljeznice jednu kilu secera.
tako da sada moram malo razvezati o turskoj ljubavi prema doticnoj namirnici. zemlja je prepuna slasticarnica koje nude desetine vrsta baklava, halvi (alvi), turkish delighta (nekakve slatke kockice), svakojakih kolaca u obliku kobasica punjenih orasima, ljesnjacima, pistacijima i svime i svacim. na putu kroz zemlju sam vidio bar 3-4 ogromne sekerfabrik (tvornice secera), a imaju i secernu banku (seker bank). osim vode, caja i ajrana (tekuceg soljenog jogurta) uglavnom se piju nebrojene vrste secernih gaziranih pica svakojakih okusa. obicnu mineralnu (gaziranu) vodu bez okusa nisam nikad uspio pronaci.
secer na stranu, sa vrha Erciyesa pogled je prekrasan i vrijedilo je truda. nakon dugotrajnog silaska tocno pred sumrak nailazim na Manu koja me je cekala u podnozju planine, te smo se autostopom vratili do hotela Hunat gdje su nas cekali prijatelji iz kapadokijskog kampa Robert i Sabine iz Njemacke. oni su svoj uspon ipak obavili dan ranije.
SA LIJEVE STRANE - STJENA DETALJ
VRH
KAYSERI
hotel je smjesten nasuprot Hunat dzamije koja ima ujedno i vjersko-obrazovnu ulogu, pa su se po nekoliko puta na dan drzala predavanja na razglasu, a ljudi bi se skupljali po cijele dane ispred dzamije. u istoj ulici osim hotela je bio mali restoran, trgovina oruzjem, brico, dvije trgovine biciklima i urar. i gotovo svi su u jedan dan vec znali da smo tamo i cesto nam izlazili u susret, npr. mene su stalno obavjestavali na koju stranu je Manu otisla, a nju gdje sam ja. njoj je najlakse bilo reci da smo muz i zena jer su ju muskarci stalno zapitkivali jeli udata, pa ako kaze da nije onda bi se nabacivali, a nerijetko su prstale i bracne ponude. jos mi je rekla da ju ljudi ponegdje, a osobito zene gledaju drugacije sada kada putuje sa mnom. prije su je znali gledati kao cudakinju, a sada sa respektom, jer slijedi svoga muza na putu. opet s druge strane kada bi bila sama ljudi su je cesce pozivali u kucu, cijene su lakse padale i sl.. tako da je uvijek ona isla pregovarati kada bi trebalo srezati cjenu nocenja i svega sto se moglo. to su sitne stvari, nebih to nazvao iskoristavanjem, ali s druge strane muskarci su cesto krili svoje zene, a voljeli su se nabacivati sastrane.
u istoj ulici me je i osisao petnaestogodisnji mladic i pred kraj je izvadio upaljac i mimikom upitao jel moze?? samo sam odmahnuo u stilu, pali, pa sta bude. popalio mi je sve dlake sto su strsale iz usiju i nosa u nekoliko sekundi. tako se to ovdje rjesava.
i tako je dosao dan rastanka s Manu, ona se vraca busom u Goreme, pa ce odatle na jug, a ja sam odlucio krenuti na sjever prema Hatussasu, nekadasnjem glavnom gradu drevnih Hetita, pa odatle dalje na zapad prema Ankari.
prije odlaska iz Kayserija svracam na bazar isprobati pastirmu ili sušenu govedinu koja je ovdje kazu najbolja u Turskoj. malo je manje susena nego ova nasa, ali nista losija i dosta pristupacnija cijenom.
ali da budem iskren sta se tice ukupno dostupnosti i kvalitete suhomesnatih proizvoda po balkanskim zemljama malo se tko moze mjeriti sa Hrvatskom i Bugarskom. u Srbiji i Makedoniji ima ponude, ali manje kvalitetne. u Turskoj(osim pastirme) i iznenadjujuce u Grckoj prilicno lose.
sa druge strane bugarsko i makedonsko sirenje, turski peynir ili grcka feta su siroko dostupni, ukusni bijeli sirevi kakve necete naci u hrvatskim trgovinama - bar ne po pristupacnim cijenama .
HOTEL HUNAT
DZAMIJA PREKO PUTA
CISTACI CIPELA POSVUDA
PASTIRMA - OVDASNJI SPECIJALITET
SREDNJA ANADOLIJA
slijedecih dana na putu prema Hatussasu su obiljezili susreti sa brojnim pastirima i stadima ovaca, krava i pokojim magarcem kojih je bilo posvuda. kako su u Anadoliji carevali kangali ovcarski psi pozamasnih dimenzija koji su me vise puta najurili, tako sam gledao kampirati dovoljno daleko od sela, ali bi svako jutro bar jedno stado upravo tuda prolazilo. ali imalo je to svoju car. jedno jutro sam vidio sjenu kako stoji kraj satora i izasao te se pozdravio s pastirom koji me je samo pogledom ispratio kako se spremam i pozvao do obliznjeg stada. tamo smo doruckovali i poklonio sam mu suncane naocale. kasnije kada smo se rastali primjetio sam da me prati mladunce kangalija koje je bilo s njim. kako je bio planinski kraj nisam isao prebrzo te bi svaki put kad ja zastanem dosao i psic. pomislio sam da ga je on poslao iz zahvalnosti, ali slijedece jutro nakon sto smo se najeli pas je ostao spavati i nije vise isao dalje. zanimljivo, presao je sigurno 40-50km i odustao.
taj dan sam kupio u Yozgatu turski rijecnik, odlucio unaprijediti komunikaciju i stigao do Bogazkalea ili drevnog Hatussasa. tu je prije vise od 3500g na strateskom mjestu bio sagradjen grad unutar 6-7 km dugackih zidina. Hetiti su uspostavili prvo mocno carstvo na prostorima danasnje turske Anadolije, a njihov jezik pisan hijeroglifima i klinastim pismom smatra se najstarijim indoeuropskim jezikom. poznavali su kovanje zeljeza i stovali su 1000 bogova zemlje Hatti. u zlatnom dobu su se prosirili i na danasnju Siriju, a nakon provale naroda s mora njihovo vise stoljetno carstvo je pocelo slabiti, te su to iskoristili Asirci i Frigijci, narod koji je dosao s balkana i zauzeli vecinu njihovog carstva.
dan danas sa mogu vidjeti ostaci brojnih reljefa po stijenama kao i ostaci zidina, a vecina predmeta koji su iskopani tamo se moze vidjeti u muzeju anadolskih civilizacija u Ankari.
ipak, kada pomislim da se visestotina godina povijesti jednog mocnog naroda svede na jednodnevni obilazak lokaliteta uz prigodnu ponudu knjiga i suvenira, nekako mi to ne sjeda lako, ali vrijeme je neumoljivo, vjerovatno ce i nasu civilizaciju i nase bogove jednog dana svesti na sekundu mega-giga kompjutera. ako to uopce bude koga zanimalo.
ipak me utjesila cinjenica da su vjerovatno oni gledali ista brda, doline i rijeke kao i ja tih dana.
KUPAONA
PO TRAVI
SPALJENA ZEMLJA
JEDINI PRATILAC
I JEDINO STABLO U OKOLINI
RANOM ZOROM
JEZERCE
OVAJ ME PROBUDIO
PA POSLAO PSICA ZAMNOM
TURSKA BRACA DALTON
BOGAZKALE - kuce
HUSSEIN IZ BOGAZKALEA -krio je zgodnu mladu zenu koja nas je dvorila kroz zavjesu
PODRUCJE NEKADASNJEG HATUSSASA (iznad sume)
OSTACI HRAMOVA
HETITSKO PISMO
CAREVI I BOGOVI UKLESANI U STIJENI
TUNEL - prolaz ka nekadasnjem sjevernom ulazu u grad
PUZEVIM KORACIMA
nakon Hatussasa stizem do grada Sungurlua na prvi dan bajrama - najveceg muslimanskog praznika koji oznacava kraj posta. tu sam se malo opskrbio i bio sam neodlucan kojim putem dalje, ali kako nisam imao plina za kuhanje, krenuo sam brzom cestom i kracim putem prema Ankari.
tu su poceli problemi s gumama. vjerovali ili ne u 4 dana su se bušile 8 puta. (kasnije jos dvaput u Ankari). svaki put na drugom mjestu i svaki put sam vadio trnje ili zicice iz vanjskih. problem je bio sta nisam imao vise lijepila, a kako je bajram potrajao 3 dana nisam ga ni imao gdje kupiti . odljepljivao sam nekakve samoljepljive zakrpe sa bisaga, krpao superstrong izolir trakom, jedan kamiondzija mi je dao superglue, pa sam naisao i na vulkanizera i vracao se dva-tri puta u Sungurlu. pumpa se uzarila od trenja, a u svim tim prevrtanjima bicikla naopako radi skidanja guma - gubim ceonu svjetiljku-vondericu, nocno svjetlo za rame i noz-klijesta. pregurao sam bar 10-15 km i na kraju kupio 64 zakrpe i lose ljepilo u trgovini plastikom koja je jedina radila. pa i Saibaba bi se zabrinuo da je ziv , a kamo li ne ja. mozda bih trebao posjetit kakvu vracaru da mi vidi malo sta me je snaslo? ili kupit vanjske gume? jednu sam srecom imao. unatoc vise od 5000km gume mi nisu bas izgledale skroz lose.
ipak, nekako sam stigao u Ankaru i pozurio prije vikenda po bankovnu karticu koja me je trebala cekati u hrvatskoj ambasadi, ali ju je netko greskom poslao natrag. pokazalo se da je poste restante bio bolji izbor, ali zena je pricala samo turski, pa nisam bio siguran da imam tocnu adresu. pomirio sam se sa svime, pronasao najjeftiniji hotel u gradu za 8 eura i istusirao se nakon poduzeg vremena. rucnik je bilo ruzno za vidjeti, ali koga briga za to. komarci me nisu dirali.
SUNGURLU - BAJRAM
BIVAK ISPOD CESTE - KRPANJE GUME ZA DOBROJUTRO
CRTEZ U NAPUSTENOJ SKOLI
VOZAČ MI DAO SUPERGLUE
A OVAJ OKRPAO GUMU
OKOLICA GRADA DELICE - vinorodno podrucje
TRGOVCI POSVUDA UZ CESTU
GIGANT
KREVET NAPOKON
U NEDOSTATKU STRIKA
ANKARA
u slijedecih dan i po sarao sam po Ankari biciklom koliko sam stigao. grad ima stanovnika kao cijela Hrvatska, a velika vecina je izgradjena nakon proglasenja za glavni grad 1923 godine. primjetno je da se Ankara trudi izgledati supermoderno sa odmakom od azijskog štiha. u skoro svakoj ulici vise na fasadama ogromne zastave i slike Mustafe Kemala Ataturka, žene se oblace puno slobodnije, a i pivo je dostupno skoro svuda. gradske sluzbe rade sto na sat, nigdje nisam vidio da toliko ljudi skrbi o zelenim povrsinama kao tamo. svakih nekoliko kilometara se nalaze podrucja pod vojnom upravom sa naoruzanim vojnicima. u samom centru na brezuljku se nalazi Antikabir ili Ataturkov mauzolej sa njegovom monumentalnom grobnicom, muzejem rata za nezavisnost - rata sa Grckom nakon kojega je uspostavljena Turska Republika (1919-1923), njegovom privatnom bibliotekom, darovima stranih predsjednika i kraljeva, slikama i bistama drugih turskih generala i raznih poučnih ploca o reformama nakon uspostavljanja moderne drzave.
nekoliko km na istok nalazi se i citadella iz bizantskog doba sa koje puca predivan pogled na grad. odmah ispod se nalazi muzej Anadolskih civilizacija, vjerojatno najvredniji muzej u kojem sam ikada bio. rijetko se koja pokrajina u svijetu moze pohvaliti sa tolikim kontuitetom naseljenosti i brojnim kulturama i narodima koji su zivjeli na njihovim podrucjima. od paleolitika, Catalhoyuka - jednog od najstarijih gradova na svijetu (oko 7000g p.n.e.), broncanog doba, pa Asiraca, Hetitske civilizacije, Frigijaca, Lidijaca, Perzijanaca, Makedonaca, Rimljana, Bizanta, Seldzuka, Osmanlija, pa do danasnjh Turaka.
BIZANTSKA CITADELA I POGLED SA NJE
HETITSKI RELJEFI - MUZEJ ANADOLSKIH CIVILIZACIJA
CRTEZI IZ CATALHOYUKA - MUZEJ ANADOLSKIH CIVILIZACIJA
ATATURKOV MAUZOLEJ
CIFTLIGI PARK (park mladezi)
SLIKE ATATURKA POSVUDA
ATATURKOV BULEVARD - najvaznija ulica u gradu
OVO JE RIJETKOST - TURSKI BAR S PIVOM
ARMADA - ANKARA
ZAPADNA ANADOLIJA
izlazak iz Ankare na zapadnu stranu je dug oko 40-ak km sa nebrojenim predgradjima i svaki put kad pomislite da ste izasli iza brezuljka se krije slijedece naselje sa supershoping centrom koje izgleda kao grad za sebe. stotinjak km zapadno se smjestilo selo Yassilhoyuk na podrucju nekadasnjeg grada Gordiona iz 8 st. p.n.e. koji je bio glavni grad drevne Frigije. Gordion je poznat kao predstolnica kralja Mide koji je po legendi sve sto dodirne pretvarao u zlato. da sam bar znao, pa dosao ranije . ali ipak vjerovatno je grad jos poznatiji po gordijskom cvoru koji je Alexandar prema legendi upravo ovdje presjekao svojim macem. u posljednjem stoljecu su na ovome lokalitetu iskopane su desetine grobnih humaka frigijskih kraljeva.
nakon dva dana voznje stizem do okolice Ciftelera, a putem se mogu vidjeti brojni beraci kapule i dinja koji su zivjeli u satorima na poljima. na jedinoj farmi na putu od Ciftelera prema Hanu pozvao me farmer Sekir u goste. covjek zivi sam usred ničega, a strast mu je muzika, pa sam mu poklonio cd ( makedonski etno ). inace nabavio sam hrpu anadolske muzike (zapravo je Manu dobila besplatno - meni je trazio covjek desetak eura, pola sata ranije za triput manje albuma).
nedaleko odavde u pravcu zapada pocinje planinska regija gdje je i klima osjetno drukcija. noci su dosta hladnije, ali je dosta ugodnije za bicikliranje. sela su osjetno siromasnija sa brojnim kucama od kamena i blata.
nakon moje posljednje noci na otvorenome nedaleko Midassehira u sumarku kraj potocica nakon budjenja i pakiranja srecem 4 vuka ili caglja koji prelaze cestu na pedesetak metara ispred. dovoljno daleko od dometa objektiva, a dovoljno blizu da ih razlikujem od pasa. napomenuo sam to nekolicini pastira u blizini, ali se nisu previse uzbudjivali ili mi se bar tako cinilo. stoke je bilo posvuda, ali i golemih kangali ovcara. u Midassehiru se nalazi slijedeci frigijski lokalitet sa monumentalnim hramom kralja Mide koji je uklesan u stijeni, a u okolici se moze vidjeti jos manjih, slicnih uklesanih stijena i ostataka iz nekadasnjeg frigijskog grada. tko zna sto ih je natjeralo da odu sa balkana i da dojdu na ova podrucja. ako nista drugo, naisli su na mekse stijene.
putem dalje na sjever odlazim do modernog grada Eskisehira gdje sam odlucio sjesti na vlak za Istanbul. vlakovi su svi bili popunjeni, pa sam se krivio u cekaonici do 10 ujutro pokvarenog stomaka. covjek na naplati wc-a je znao bugarski, pa sam po toj liniji prebio troskove upotrebe na pola, a i to mu je sigurno bilo dovoljno za skromniji rucak. vratio sam se drugi dan u Istanbul i izmedju povratka vlakom preko Srbije za Crnu Goru i direktnog jeftinijeg autobusa za Albaniju odlucio za ovu drugu varijantu.
BERACI KAPULE
ULAZ U NAJVECU FRIGIJSKU GROBNICU
SEKIR
NJEGOVA FARMA
POSLJEDNJI TURSKI KAMPING
MIDIN HRAM U STIJENI
BOJE PRIRODE
STEPENICE IZ DOBA P.N.E.
BROJ STANOVNIKA I NADMORSKA VISINA
TURSKA SPECIJALNOST - SVIJETLEĆI MOST - ESKISEHIR
ANADOLIJA iznutra
pozdrav svim citateljima iz Albanije , nadam se da sam bar donekle docarao kako je izgledala posljednja dionica puta kroz Tursku, a bio bih sretniji kada bi ste malo vise komentirali sta valja, a sta ne valja ili sta biste zeljeli vidjeti. ovako ponekad pisem bez volje jer mislim da nitko ni ne cita.
POSEBAN POZDRAV PLANINARSKOM DRUSTVU KAMENJAK KOJE OVE GODINE SLAVI 50 GODINA OD OSNIVANJA.!!
RUTA ( Anadolija )
Post je objavljen 11.09.2011. u 21:09 sati.