Mujo (hodži): Meni je, evo, 100 godina - i neki dan mi se rodio sin, jel’ de
da je to čudo, al’ da je moguće.
Hodža: Jašta, i meni se nešto slično desilo. Ja u šumu, kad predame međed.
Šta ću, kontam, ni puške ni kamena. Ma, reko, šta zna međed šta je puška i
ja uperim u njega prst i kažem: puc, puc, a medo padne nauznak. Ja se
primaknem, a on na izdisaju, i krv mu curi iz rane na prsima.
Mujo: Pa mora bit da je još neko puco.
Hodža: Pa to ti kažem!
.
Post je objavljen 11.09.2011. u 15:30 sati.