Draga M,
Kratko je bilo nase druzenje, puno je receno,mozda jos vise nedorecenog
Dvadesetim stoljecem ljudska je vrsta posve iscrpila svoj reason d'etre te izgubila povjereni partnerski mandat u svojstvu svjesnog bica da univerzom upravlja evolutivnom kreatinoscu daljnje planetarne zivotne pojavnosti.
Povijesno stvaralacki rad, kao osnovni pogon evolucijske zivotne progresivnosti, usao je tada vec u spicu tehnoloskog dostignuca opceg izobilja, koje predstavlja pravu odskocnu dasku ljudskom bicu, da napokom preleti onaj epohalni ponor zivotne materijalne nestasice, koja ga je vjecno dijelila od ciljanog izobilja u novo stecene uvjete, te da poput Feniksa metamorfozira iz Zivotinje u Covjeka.
Zamrli uvjeti konkurentnog opstanka jace zivotinje nad slabijom nisu tada urodili i svoje novo zivotno sjemenje devetnajstostoljetnom najavom iz kojeg ce konacno poniknuti suradjujuci zdravo umni covjek.
Dvadeseto stoljece, u mjesto toga, pospjesuje klasnu neman na pothvat Prvo svjetskog osvajackog rata, udruzeno krizarskim psinama Vaticana i novo ekonomskim tiraninom kamufliranog u ruho liberalnog demokrata, da ponovno razasiju svoje korovno sjeme sirom planete, te da se na tom istom mjestu nadolazeceg covjeka stvore uvjeti jednom novom stakorskom grabezljivcu, koji ce izvesti na gladijatorsko suceljavanje mafijskog tajkuna vlastitim izdatakom sto povratno usmjeruje covjecanstvo prema epohi kanibalizma.
Ostaje jos mozda ono ljudsko medjusobno dobro koje najcesce prijeci da se vidimo tudjim ocima.
Srdacno tvoj Severino
Post je objavljen 11.09.2011. u 13:54 sati.