Jednog dana izađe Tokusan Sengan (Te-shan Hsuan-chien,781-867)
iz dvorane za meditaciju,te noseći svoju zdjelicu,produži u blagavaonicu.
Dežurni kuhar bio je Seppo Gison,njegov učenik ( Hsueh-feng I-tsun,
822-908).Kad ugleda Tokusana,opomenu ga:"Još se nije oglasilo večernje
zvono.Gdje si krenuo sa zdjelicom ?"
Tokusan se okrenu i ode u svoju sobu.
Seppo je ovaj događaj prepričao drugom Tokusanovom učeniku,Gantu
Zenkatsuu (Yen-t'ou Chuan-huo,828-887).
Ganto ustvrdi:"Stari Tokusan nije razumio konačnu istinu."
Čim je načuo za ovu primjedbu Tokusan kad je našao vremena odvuče
Gantoa u stranu."Čujem",reče,"da ti ne odobravaš moj zen."Ganto
uvijeno potvrdi.
Tokusan ne reče ni riječ.
Slijedećeg dana Tokusan potpuno promjeni uobičajeni način
predavanja.
Ganto se smijao i pljeskao rukama i na kraju izjavio:"Sad vidim da starac
razumije konačnu istinu.U zemlji mu nema premca."
Mumonovo tumačenje:Iako su govorili o konačnoj istini,ni Ganto
ni Tokusan nisu mogli ni da sanjaju o njoj.Na kraju krajeva,obojica su lutke.
Mumonova pjesma:
Tko je razumio prvu Istinu
Taj sigurno razumije i posljednju.
Posljednje i prvo,
Nije li to isto ?
# knjige koana (hagakure blog)
Post je objavljen 10.09.2011. u 16:00 sati.