Farmer Tom Gorman, supruga Ellen i dvoje djece bili su zadovoljni novim domom. U jesen 1994. uselili su se na farmu od 480 jutara u izoliranom području sjeveroistočnog Utaha. Htjeli su se maknuti iz malog grada u Novom Meksiku gdje su ih stanovnici stalno ogovarali. Tom je bio uspješan farmer koji se bavio hibridnim uzgajanjem stoke. Uzgajao je skupocjena goveda poput pasmina crnog angusa i simentalskih goveda od kojih je svako vrijedilo više od 1000 dolara. Farma je smještena na slabo nastanjenom području pokraj gradova Roosevelta i Vernala gdje se nalazi mnoštvo indijanskih rezervata. Prijašnji vlasnici živjeli su u Salt Lakeu Cityju. Iako je farma u njihovom posjedu 20 godina, od 1987. je nenastanjena.
Tijekom razgledavanja novog doma, Gormani su zamijetili da kuća ima četvero vrata. Iznenadili su se kada su shvatili da je za svaka vrata bio privezan jedan pseći lanac. Pomislili su kako su prijašnji vlasnici imali jednog psa kojeg su pomicali od vrata do vrata da ga sačuvaju od vrućine Sunca. Kasnije su saznali da su kuću zaista čuvala četiri snažna psa od kojih je svaki bio na jednom ulazu. Dok su razgledavali unutrašnjost primijetili su velike brave na vratima. U središtu kuće, vrata hodnika bila tu također zabravljena.
NEUNIŠTIVI STVOR
U jednom od tih jesenskih dana useljavanja, dogodio se prvi incident koji je šokirao Gormanove. Dok su iskrcavali namještaj iz kamiona na poljani su odjednom ugledali nestvarnu životinju. Silueta životinje izgleda je mnogo veća od kojota. Bila je sive boje i mokre dlake. Na udaljenosti od 360 metara shvatili su da se radi o vuku. Golemom vuku. Dosezao je visinu manjeg konja. Na tom području nije bilo vukova, tako da ih je prizor iznenadio. Golemi vuk mirno se šetao poljem. Približio se na udaljenost od 45 metara. Pomislili su da se radi o nečijem kućnom ljubimcu.
Vuk je krenuo prema toru sa skupocjenim govedima. Ostala goveda počela su uznemireno poskakivati. Jedno znatiželjno govedo provuklo je glavu kroz ogradu tora. Bilo je prekasno. S nevjerojatnom brzinom vuk je otvorio svoje ralje. Uhvatio je nesretno govedo za glavu, pokušavajući ga izvući kroz ogradu. Gormani nisu mogli vjerovati svojim očima. Brzo su reagirali. Tom je zapovjedio sinu da donese iz kuće magnum, moćan pištolj s kalibrom od 9 mm. Nanišanio je prema trbuhu opasne životinje. Pucao je jednom, drugi put i treći put. Tek tada golemi vuk je otpustio glavu goveda. Glava goveda krvarila je na sve strane. Vuk je mirno stajao, nije krvario i nije ispuštao nikakve zvukove. Obitelj je bila prestravljena. Tri metka, ako i ne bi ubila životinju, barem bi je teško ranila. Uslijedio je četvrti pogodak. Tom je ciljao pokraj srca. Opet ništa.
Tom je povikao sinu da ode u kuću po lovačku pušku. Ubrzo je dodao ocu oružje. Tom je bio iskusan lovac. Peti metak pogodio je vuka. Tom je zapucao i šesti put. Šest pogodaka trebalo bi srušiti i sjevernog jelena. Ovaj put metak je odlomio komad mesa koji je pao na travu. Životinja je i dalje mirno stajala bez ikakve vidne reakcije. U tom trenutku vuk se samo nezainteresirano okrenuo i uputio stazom prema šumi odakle je i došao. Tom i Tad odlučili su krenuti za njim. Naoružani, slijediti su njegove tragove. Došli su do blata pokraj rijeke gdje se vidjelo da su tragovi dublji. Na tom mjestu odjednom prestaju. Vuk kao da je ispario. Vratili su se natrag na mjesto okršaja. Pronašli su komadić mesa koje je metak odlomio od vuka. Tu ih je čekalo novo iznenađenje. Meso je izgledalo staro i trulo kao da je na Suncu bilo već nekoliko dana. Bio je to početak nestvarnih događaja.
PARANORMALNO CARSTVO
Unutar kuće nestajale su razne stvari i zatim bi se opet neobjašnjivo pojavljivale. Ellen je jednom otišla do obližnjeg grada kupiti namirnice za nekoliko tjedana. Nakon povrataka, uzela je namirnice iz torbe i posložila ih je u ostavu. Zatim je otišla u kupaonicu. Kada se vratila natrag, sva hrana nalazila se opet u torbama kao da ju nikada nije ni pospremila. U drugom slučaju donijela je četku i ručnik u zaključanu kupaonicu. Poslije kupanja više ih nije mogla naći. Nakon nekog vremena pronašla ih je u mikrovalnoj pećnici. Tom je proživljavao slične stvari. Dok bi radio u polju ponekad se znao odmoriti. Nakon toga nije mogao više pronaći svoje alate. Našao bi ih danima kasnije na visokim krošnjama drveća kao da ih je netko gore postavio pomoću dizalice.
Tajanstveni glasovi opsjedali su imanje. Govorili su čudnim jezicima. Tonalitet glasova zvučao je kao nekakvo izrugivanje. Gormanovima je izgledalo da glasovi dolaze iznad njihovih glava. Kroz neko vrijeme vidjeli su razne prikaze i nekakva bića od sjene kako se kreću kroz kuću. Agonija se nastavila. Gormani su počeli gubiti svoja skupocjena grla. Pronalazili bi osakaćene leševe goveda dok bi neka goveda jednostavno nestala. To je označilo ekonomsku katastrofu. Od 80 goveda u konačnici je izgubljeno 12 skupocjenih grla što je bilo potpuno neprihvatljivo. Obitelj je dovedena na rub opstanka. Tom Gorman često je provodio noći na otvorenome. Pokušao je pronaći uzročnike čudnih fenomena. Bio je uporan. Sumnjao je kako je njegova obitelj zahvaćena nekim čudnim pokusima koje izvodi vojska. Želio je uhvatiti vojne agente na djelu.
Svibanj 1996. označio je prekretnicu. Tijekom noćnog dežurstva zamijetio je u polju blještavu plavu kuglu, nešto manju od košarkaške lopte koja je lebdjela neposredno iznad zemlje. Bila je to već uobičajena pojava na farmi. Tomova tri psa odmah su usmjerila svoju pozornost prema pojavi. On je obično štitio svoje životinje i pazio je da ne dolaze u kontakt s čudnim manifestacijama. Ovaj put izgubio je strpljenje. Pustio je pse koji su odmah potrčali prema kugli. Izgledalo je kao da je kugla vođena nekakvom inteligencijom. Vješto je izbjegavala pse kao da se s njima poigrava. Psi su skakutali pokušavajući je uhvatiti. Kugla ih je polako vukla prema gustom grmlju. Tada je Tom izgubio iz vidika svoje pse. Čim su ušli u splet grmlja začuo je uzdahe agonije. Psi su počeli snažno cviliti. Uslijedila je smrtna tišina. Uplašeni Tom donio je odluku da se vrati natrag u kuću. Zaključio je kako je najpametnije da ujutro istraži cijelu stvar. Sljedeće jutro otišao je na mjesto okršaja. Našao je tri kruga sasušene trave. U središtu svakog kruga bila je mala crna masa tj. sprženi ostaci pasa. Ti psi ne samo da su bili dobri čuvari, već su bili i dragi kućni ljubimci. Dnevne traume su se nastavile. Obitelj je bila iscrpljenja psihički, fizički i financijski. Djeca su popustila u školi. Supruga je zbog glasina izgubila posao u lokalnoj banci. Gormani su bili prinuđeni da svaku noć spavaju u dnevnom boravku na podu radi zajedničke zaštite. Očaj je učinio svoje i Tom je pokušao pronaći bilo kakvu pomoć. Bilo im je dosta svega.
Tako je priča dospjela i u medije. NIDS je imao terenske istraživače raspoređene diljem SAD-a. Jedan od istraživača zamijetio je priču o ukletoj farmi i odmah je obavijestio središnjicu u Las Vegasu. Osnivač NIDS-a, Robert Bigelow i njegov tim odmah su krenuli putem Utaha. Tamo su se našli s Tomom gdje su još jednom saslušali njegove navode. Bigelow je odmah iskazao svoj interes da otkupi imanje. Ponudio je Gormanovima 200,000 dolara. Obitelj je pristala i to je bio kraj njihove agonije. Bigelow je imao plan. Želio je stvoriti interaktivni paranormalni laboratorij koji bi pratio fenomene na licu mjesta. Tijekom istrage, NIDS je intervjuirao i prijašnje vlasnike farme. Zaključili su kako fenomen ima zemljopisnu i dugogodišnju tradiciju na tom području.
Stručna ekipa NIDS-a odmah je preuzela stvar u svoje ruke. Počeli su istraživati folklor i povijest mjesta. Stupili su u kontakt s Juniorem Hicksom, umirovljenim srednjoškolskim učiteljem iz Roosevelta. Hicks je bio poznat kao lokalni istraživač paranormalnih fenomena. 1951. tijekom predavanja, on i njegovi učenici vidjeli su NLO kako leti iznad škole. To je inspiriralo Hicksa da počne prikupljati svjedočanstva s tog područja. Prikupio je oko 400 slučajeva od kojih su mnogi uključivali viđenja NLO-a. Viđenja datiraju još od 1770-ih kada su prvi španjolski doseljenici zabilježili bliski susret s NLO-om. Ljudi su imali povjerenja u Hicksa pa je uspio prikupiti i predaje indijanskog plemena Utea koji imaju rezervat na tom području. Njihov folklor također govori o viđenjima natprirodnih bića. Oni ih nazivaju Skinwalkerima. Skinwalkeri su zli vračevi koji su opsjednuti demonima. Imaju kožu blijede boje i hrane se leševima. Mitovi kažu da Skinwalkeri mogu mijenjati svoj oblik. Mogu se pretvarati u životinje i vukodlake. Središnji fokus u predajama Utea je zloglasna farma na kojoj su Gormani imali zastrašujuća iskustva. Indijanci ju nazivaju „Skinwalkerovom stazom“ i smatraju je ukletim mjestom. ........ NASTAVLJA SE......
Post je objavljen 09.09.2011. u 21:28 sati.