Marketing
Journey - “Journey" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 13 09 u 20:10 sati
Ka uvod u vecerasnju emisiju, nesto cu procitat:
Naslov teksta je: "Journey" oliti zalosna prica jednog putovanja
Svirati sa Santanom na prva cetiri albuma je podvig sa kojim se rijetki mogu podiciti.
Svirati sa Santanom i biti ravnopravan gitarista u istoj grupi, ima cast samo nekolicina odabranih.
Svirati sa Santanom i imati 16 godina, to vec granici sa genijalnoscu.
A prije toga, sa svega 15 godina zivota iza sebe, birati izmedju Claptona i Santane!!
Postoji li jos iko ko moze sebi u biografiji zapisati takve ili slicne podatke?
Dakako, za one koje poznaju Santanin raniji (kreativniji) opus, tajne nema.
Radi se o Niel Schonu.
Mulcu, afro frizure, koji je sa svojih 16 godina, postigao sa gitarom sve sta se dalo postici u ondasnjem muzickom svjetu.
Neizmjerni talent, manijakalna upornost i nadasve pravac koji mu je sam Santana nametnuo svojim stilom, dali su mu identited i auru velikog.
Kad je Santana raspustio band i odlucio zaploviti drugacijim muzickim vodama, zajedno sa klavijaturistom iz banda "Santana", Gregg Rolieom, oformljava grupu "Journey".
Nakon dugotrajnih i neizvjesnih trazenja, pronalaze se u sofisticiranoj, rock orijetiranoj fuziji.
U to vrime, Mahavishnu Orhestra je beskompromisno zario i palio fuziskom scenom, donoseci dotada nezamisliv broj fanova u to podrucje muzike. (ukljucujuci i samog autora ovih redaka)
I tu je "Journey" vidio svoju sansu, bez kompromisa do komercijalnog uspjeha.
Smjestajuci svoj izricaj u nesto meksem djelu spektra, prilazeci fuziji sa rock strane, krenuli su u osvajanje publike.
Prvi album, nazvan jednostavno po imenu grupe, “Journey”, izasao je u toku 1974.
Pored neosporne kvalitete i izvanrednih kompozicija, nije ispunio ocekivanja diskografske kuce. Naravno, govorimo o novcu koji je nazalost oduvjek bio presudni faktor.
U Columbiji se nije nasao nitko ko je vidija da je taj prvi album uvod u nesto daleko vece.
Nitko nije cuo huk lavine koja se valjala iza brda.
Nitko nije osjetio snagu koja izvire iz muzike a niti obratio paznju na atmosferu koja je kao poveznica spojila sve pjesme u jedinstvenu cjelinu.
O punokrvnosti izvedbe da i ne govorim.
Umjesto da im se daju otvorene ruke, da razviju punocu i smisao zvuka, toliko svojstvenu velikanima, zapocelo je diktiranje smjera (FM Radio) i uplitanje u stvaranje same muzike.
Pod tim pritiskom, izasao je drugi album “Look into The Future”, album koji nije nastavio uzlaznu liniju prvoga. Izuzev par svjetlih trenutaka, album se pretvara u trazenje komercalnog pravca koji bi zadovoljija diskograsfku kucu.
Treci album “Next” je zapecatija sva nadanja i zatvorio krug.
I pored neospornih bljeskova i predivnim momenata zabiljezenih na tim albumima, bilo je ocito da su "Journey" prestali postojati u onom orginalnom, izazovnom i nadasve nadahnutom obliku.
Dugo ocekivani komercijalni uspjeh je dosao dovodenjem pjevaca Steve Perryja i definitivnim skretanjem u AOR vode (Adult Orijented Rock).
Postavsi megazvjezde, konacno su opravdali ocekivanja diskografskih kuca ali i time definitvno nestali sa pozornice koja u kreativnoj muzici nesto znaci.
Steta!
Gledajuci danas Neil Schona na pozornici, kako povremenim izletima daje naslutiti o kome se radi, ne mogu se otrgnuti osjecaju zaljenja za vjerovatno zauvjek izgubljenim zvukom njegove prve gitare, gitare koja je pljenila paznju svih nas u to vrime, gitare kojom je bio predodreden za nesto veliko a to nikad nija postigao.
Nenadoknadiva steta za muzicku ostavstinu najplodnijeg razdoblja stvaralastva u modernoj umjetnosti!
Short Short JIngle
Eto, to san napisa i objavija na blogu 07 07 2010 godine.
Ka sta mozete pretpostavit, vecerasnja emisija bit ce posvecena grupi "Journey" i njihovom prvom albumu, nazvanom po imenu grupe.
Dakle, kad je Santana nakon cetvrtog albuma krenija drugim smjerom, Neil Schon i Gregg Rolie su oformili Journey.
Zamisljen kao rock pandan "Mahavishnu Orhestra", prvi album je po samom izlasku podilija kritiku a i publiku. Jedni su tvrdili da album nije dovoljno progresivan a drugi obrnuto.
Vjerovatno je to pridonilo slaboj prodaji i dalo diskografskoj kuci neko pravo da se pocne mjesati u stvaralastvo grupe.
Grupa "Journey" je vjerovatno najtipicniji primjer zrtvovanja osobnog i kreativnog na ustrb komercjalnog.
Vjerovatno pokusavajuci kompezirati gubitak identiteta, Neil Schon i Gregg Rolie krajem devedesetih osnivaju „Abraxas Pool“ i snimaju istoimeni album. (Santana in je uskratija koristenje svog imena).
Album koji na monstruozan nacin pokazuje i dokazuje koliki je bija njihov udio u Santaninom usponu i koliko su u stvari sudjelovali u kreaciji njegovih prvih albuma.
A udio je ogroman, toliki da san proglasija album „Abraxas Pool“ za Santanin album koji nikad nije snimija.
Taj album cemo obraditi u jednoj od sljedecih emisija.
Album otvara tema "Of a Lifetime".
U kombinaciji sa imenom grupe doslovno nam kaze di grupa ide i koji su in ciljevi. Ili da prevedemo na naski,“Putovanje zivota“.
Nazalost, to ce se pokazati kao pusta zelja.
Tema zapocima pastoralnim pletenjem Neil Schona na gitari i razvija se u punokrvnu rock kompoziciju sa naglim, iznenadnim ali i prekrasnim prelazima.
Sve ono sta rock u stvari jest, naci cemo u ovoj temi.
Samostojeca, utire put onome sta dolazi. I dakako, ne ostavlja mista sumnji, ispred sebe imamo punokrvni album, skoro pa abecedu rock fuzije.
Album nastavlja tema "In the Morning Day". Klasicna rock tema koja u stvari sluzi kao most prema ostatku albuma. Vjerovatno umetnuta da bi ublazila imapakt progresive na cjelokupan dojam kojeg album ostavlja.
Iz ove bi teme izdvojija divlji mini solo Neila Schona, tek toliko da i ova tema opravda svoje mjesto na albumu.
"Kohoutek", instrumental kojeg san dugo vrime ceka. Tu su Journey u svom elemntu.
To se vidi, to se osjeca, to je toliko opipljivo da postaje jasno da je namjera ovog banda da budu meksa verzija "Mahavishnu Orhestra".
Nadahnuta tema, prepuna obrata koje se na momente nebi posramija ni McLauglin.
Malo je ovakvih kompozicija u rock muzici. Spajajuci rock i jazz, Journey rifovima pokazuje di plovi.
Aynsley Dunbar je zacucujuce dobar na bubnjevima, za razliku od nekih drugih momenata na ovom albumu.
„Kohoutek“ je najjazzija tema koja u sebi sadrzi podjednako „Santane“ i „Mahavishu Orhestra“.
I pored to komparacije, tema je daleko od toga da bi je se moglo okarakterizirati kao neka kopija ili plagijat.
Shon i Rolie su objedinili najbolje od te dvije grupe i smiksali u svoje pakovanje.
Zvuci nevjerovatno, ali poslusajte pa se i sami uvjerite.
"To Play Some Music" predstavlja neku vrst kompromisa sta se komercjale tice.
Najpjevnija tema na albumu.
"Topaz" je jos jedan instrumental.
Da je grupa imala tu sricu i mogla se muzicki razijati, ovi instrumentali sa albuma bi vjerovatno postali pravac kojim bi gazili na sljedecim albumima.
Inace "Topaz" ponovo donosi magicnu Santaninu atmosferu sa njegovog posljednjeg albuma „Caravanserai“ i Mahavishnu izvedbu.
Kompozicija tece bez zastoja, prelazi su logicki, dolaze i premoscuju fragmente koji opet svaki za sebe zivi svojim zivotom.
Lipo, mastovito..gust je slusat
Magija koja izbija iz ove teme je toliko zarazna da i dugo nakon sta se se album odslusa ona jos uvik svira u glavi, ka neka jeka ili ka poruka albuma samoga..
"In My Lonely Feeling/Conversations", tema sastavljena iz dva djela, nastavlja ovaj izuzetan album.
Prekrasna melodija u prvom djelu "In My Lonely Feeling". Gregg Rolieov vokal prekrasno uokviruje Shonovu solazu.
Aranzmanski, Santana bi ovo od gusta potpisa ka svoje.
I kad o vokalu govorimo, ka mokron krpon me udrila informacija da je Rollie bija nakon ovoga albuma prisiljen ici na satove pjevanja jer se nekome od debeloguzih mogula u izdavackoj kuci nije svidija njegov orginalni glas. Santani je bija dobar, a ovde, yok. Bice tili meketanje koje su naponon i dobili dolaskom Perryja.
Rolliev vokal je izvaredan. Boja mu savrseno odgovara muzici i savrseno se uklapa u muzicku sliku.
Drugi dio je instrumental. I ponovo Journey u svom najboljem elementu.
Mogu samo zamisliti kakvi bi in bili neki drugi buduci albumi, puni instrumentala i Rollievog vokala.
U stvari ne sican se da mi je ikada bilo zal nekoga u muzickoj industriji kao Journey i njihovog zalosnog puta. Mozda zato jer su me pogodili posrid zice i sta mi je ovi prvi album lega na prvo slusanje ali i nakon 40 godina nista od onog prvobitnog nije izgubija.
"Mystery Mountain" je tema koja zatvara album.
Punokrvi rock koji je vjerovatno triba najaviti sljedeci projekt.
Eto, to je bija cili prvi album grupe Journey. Ka sta smo prije napomenili, album komercjalno nije prosa kako je diskografska kuca ocekivala i nedugo nakon turneje koja je promovirala album, zapoceli su pritisci da se grupa preusmjeri vise ka AOR oliti Adult Orijented Rocku oliti jos jednom u slobodnom prevodu bljuvotini od rocka koji sa rockom ima veze samo u imenu.
Drugi album simptomaticnog naziva, „Look into the Future“, izlazi 1976 godine i donosi vec ocigledan pokusaj skretanja od progresivnih voda.
Naslovna tema zadrzava dozu te progresive pa cak i tema „I'm Gonna Leave You“, ali to nije bilo dovoljno da album sacuva predikat progresivnoga.
Na albumu se nasla i tema "Anyway". Predivna rock orjentirana pisma koja je mogla biti ono za cime su Journey tragali tako dugo vrimena. "Anyway" predstavlja u neku ruku "beskompromisan kompromis" sa diskografskom kucom ali ocito da ni to nije bilo dovoljno.
Ovako "Anyway" ostaje kao prekrasni svetionik koji nikome ne ukazuje put.
I dakako, autor je Gregg Rolie
Treci album „Next“izlazi 1977 godine. I na tom albumu se vide tragovi progresivnog pristupa i dakako pecat je udaren instrumentalom „Nickel And Dime“. Doduse ima toga jos ali sve se svodi tragove.
Sa albumom „Next“, Journey su zaokruzili prvu fazu svog postojanja i sta se mene tice, sa ovim albumom Journey su prestali postojati.
Na rock nebu su zasjali samo jos jednom, hitom „Wheel in the Sky“ sa albuma "Ïnfinity“.
Dakako, ko-autor je Neil Schon.
Sa tom temom cemo se i oprostiti od grupe Journey.
I sta na kraju reci o grupi Journey.
Zapoceli su kao velika nada undergrounda. Imali su sve reference da postanu vodeci band progresivne rock scene.
Nazalost, zbog interesa diskografske kuce, pretvorili su se u stadionsku atrakciju koja stanca miljune dolara samim svojim pojavljivanjem, ali zauzvrat prodali su ono svoje.
Prodali su dusu bogu novca.
Prica poznata od davnina, mnogo puta ispricana i nikada do kraja objasnjena.
Ne zasto, nego za koliko?
Koliko je potrebno da bi se to napravilo?
Mozda bi prikladniji naziv grupe bija „Faust“.
Ali to ime je zauzeto od jedne od perjanica krautrocka, banda koji nije stavija nista na prodaju.
Koje li ironije !
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
Music LP-Underground - Live Streaming
feta
Post je objavljen 09.09.2011. u 14:26 sati.