Nedavno sam čitala e-book report Todda Adamsa o tome kako sačuvati novac i moram priznati da je Todd Adams, vjerojatno Amerikanac, mala beba za mene kad je u pitanju što i kako uštedjeti. Njegovi se savjeti svode na to da otkažete članstvo u skupoj teretani koja ima i wellness i spa, i da se (kad već 90% ljudi prestane ići u teretanu nakon tri mjeseca) učlanite u jeftiniju teretanu (kod mene je to: role i trčanje, za nula kuna, nikakva teretana. Sve i da se odlučim za neku sportsku aktivnost, radije bih uključila Youtube i mahala rukama pred ekranom). Što se tiče hrane, predlaže bezmesni ponedjeljak (kod mene je ponedjeljak valjda jedini mesni dan, kad ostane ručak od nedjelje), zajedničko kuhanje (tipa: umjesto odlazaka u restoran, više obitelji se okupe u nečijoj kući i naprave pinkl-bal), kuhanje jednom mjesečno za zamrzavanje (sve smo to prošli...) jer se tako najbolje mogu iskoristiti velika pakiranja hrane koja su obično jeftinija. Zatim, pijte vodu u restoranima (i kod kuće) – to smo oduvijek znali. Glede tehnike – zapitajte se je li vam skupo produljeno jamstvo doista potrebno? (ja sam svoje za HP dobila besplatno, zato ga imam). Glede posla koji radite – možete uštedjeti na non-print reklamiranju (internet i drugo), i primjenom barter-sistema (radi se o B2B sistemu koji se zapravo bazira da mijenjate neke svoje usluge koje trebaju nekom drugom za usluge koje vi trebate od tog nekog drugog – mislim da je to samo fensi način da se kaže kompenzacija, poslovanje bez love). Barter-sistem možete iskoristiti i u planiranju kućnog budžeta pa tako vi nečije dijete možete instruirati u matematici dok vam njegova majka može besplatno napraviti frizuru, recimo. Što se tiče roditelja i djece, uvijek se za garderobu, kolica i hodalice valja raspitati kod drugih mama čija su djeca te artikle prerasla (pogotovo zato što su hodalice nešto što dijete koristi kakva dva-tri mjeseca, u onoj međufazi kad se pokušava uspraviti pa sve dok ne prohoda), te autor predlaže planiranje kupnje odjeće unaprijed (na sezonskim rasprodajama, recimo). Što se tiče izlazaka, umjesto restorana i kafića, autor predlaže filmske večeri kod kuće, te knjižnice kao mjesto izlazaka, pogotovo zato što dobro opremljene knjižnice danas imaju uslugu iznajmljivanja filmova na DVD-ima. Glede garderobe, autor predlaže prepravke odjeće, razmjenu s prijateljicama, te prodaju trudničke garderobe na eBayu. Kod obrazovanja, predlaže rabljene knjige i online-tečajeve, a osobito se vrijedi raspitati plaća li poslodavac za dodatnu edukaciju (ja znam za par primjera velikih tvrtki kod nas koje sudjeluju u plaćanju poslijediplomskih studija – vezanih uz radno mjesto – za svoje zaposlenike). Što se tiče putovanja, autor predlaže korištenje last minute-aranžmana i bookiranje internetom (a ne preko turističke agencije). Valja izabrati najjeftinije putovanje (ako se putuje iz užitka, možda će vas autobusna ili željeznička karta manje koštati nego putovanje automobilom, a vrijeme putovanja vam tada i neće biti odlučno). Kod plaćanja računa, uvijek provjerite izvode da vas kartičari nisu negdje preveslali. Naravno, vrijedi pravilo da uvijek propitujete svaki trošak, a valja kupovati i na charge-karticu (još bolje, karticu vezanu uz tekući račun) da imate dokaz o svakoj kupnji i bolje možete pratiti troškove. Ne znam hoće li vam ovo pomoći, ali mislim da su Hrvati definitivno navikli živjeti stegnutog remena i u neprestanoj brizi oko novca. Ja znam da sam ja u takvom grču otkad sama zarađujem, dakle već pet godina.
Sjećam se jednog teksta iz Glasa Slavonije oko kojeg su se ljudi prilično uzrujali, a govorio je o tome što se sve u Osijeku može raditi za iznos od 10 kuna (naime, uzrujavanje je išlo na taj račun što je žalosno da ljudi moraju razmišljati o tome kako bi se što bolje proveli s bijednim iznosom od 10 kuna). Tekst je predlagao odlazak u osječki zoološki vrt (doista, dnevna karta za osječki ZOO je 10 kuna), vožnju tramvajem čitav dan, kavu u nekom od osječkih kafića uz besplatno čitanje novina, odlazak na dvije kugle sladoleda, odlazak na osječku tržnicu za nula kuna, odlazak u knjižnicu za nula kuna, odlazak u Muzej Slavonije, Galeriju i Arheološki muzej za ulaznicu od 10 kuna (doduše, ja te lokalitete obilazim jednom godišnje na Noć muzeja za nula kuna), burek i jogurt uz sjedenje na osječkoj Promenadi. (Mala digresija: ono što više ne možete jest kupiti pivo i sjediti na Promenadi jer po novom komunalnom redu za nošenje otvorenih boca alkoholnih pića može se zaraditi kazna od 1.000,00 kuna.) Možete slušati ulične svirače na Korzu za nula kuna, šetati po gradu i generalno gubiti vrijeme. Možete s društvom igrati jamb, belu, odigrati dvije partije bilijara u Mignonu, šah, čovječe, ne ljuti se...Mislim da možete i na dječju predstavu u Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Donjem gradu. Ako je ljeto, možete i na kupanje na Kopiku, Dravu kod Želje ili Dravu kod Pampasa. Možete u jednu od desetak osječkih crkvi i još svašta nešto. Ako ste student, za taj novac možete dobiti kompletan ručak u STUC-u ili Gaudeamusu. Uglavnom, shvaćate na što se tekst svodio.
Ono što definitivno znam jest da smo se možda najbolje u životu zabavljali kad smo imali nula kuna u džepu, ili samo za jednu kavu, kad smo bili studenti i kad je svo vrijeme ovog svijeta bilo pred nama. Mozak nam je bio prazan pa smo stoga imali napretek kreativne energije, ideja i volje (za razliku od sad kad smo već pomalo zatupljeni poslom, obvezama i političkim prepucavanjima). I nikad nam nije bilo dosadno, ma koliko siromašni bili. Time hoću reći, ne brinite se (previše) zbog novca, novac vas ne čini sretnima niti nesretnima. Imati novca ne znači da ćete se bolje osjećati, niti nedostatak novca sam po sebi znači da se morate loše osjećati.
Ipak, kako u nadolazećim danima očekujemo Svjetski dan štednje (31. listopada), dopustite da proglasim cijeli ovaj tjedan Tjednom štednje na Bookeraj blogu, pa vam obećavam da već od idućih nekoliko dana donosim nove tekstove i spoznaje na tu temu. Štedimo zajedno, bit će lakše!
Post je objavljen 24.10.2011. u 07:35 sati.