Neki među vama vjerojatno znaju kako ide najpoznatija verzija priče o stvaranju svijeta, ona biblijska sadržana u Knjizi Postanka, uvodno poglavlje, da ne kažem Intro. Ono što mnogi ne znaju je da postoji još jedna inačica te iste priče. Jedna o kojoj se zavjerenički šuti jer je pomalo, hmmm, problematična. Ide nekako ovako:
U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
Iduća se četiri dana Bog bavio uglavnom dizajnom eksterijera i problemima rasvjete te sitnim krilatim dekoracijama i punjenjem akvarija. I onda je bio peti dan. Nazovimo ga subota, radi lakšeg snalaženja u priči. Dakle, svanula je subota i Bog u svojoj mudrosti shvati kako je sredio akvarij i raznovrsne zračne zanimljivosti, ali mu je ostalo podosta neiskorištenog prostora na svom tom čvrstom tlu tako zgodno razbacanom naokolo.
- Hmmmm....- zamislio se - Nije da patim od horror vacui, ali šteta prostora, čisto mi je zgodno ispalo to s tim brežuljcima i šumama, a i ta ideja sa pustinjom tu i tamo se u konačnici pokazala kao jedan pravo nadahnut potez. Bilo bi šteta da nitko u tomu ne uživa... (Za manje upućene, Bog je prvi altruist i humanitarac)
- N-da... Što učiniti, što učiniti sad? (možemo reći da od tog vremena datira onaj poznati problem svih dizajnera eksterijera i inih kreatora stvarnih i nestvarnih prostora, a glasi: "A što ćemo sad s tim?)
- Točno mi fali nekakvog muvinga, nekog šušura... Neke divlje energije...
I shvati Bog kako mu je avijarij i akvarij baš nekako mio uradak, i što Ga uopće spriječava da smisli nešto slično za čvrsto tlo. Malo gmizavaca, malo stoke, malo žirafa, pokoji bizon i vidje Bog kako ga je pravo krenulo to s tim stvorenjima. Idućih je nekoliko božanskih sati (koji ipak traju malo duže nego ovi naši) dao mašti na volju:
- Ovomu bih mogao napraviti malo veće uši, ovomu produžiti nos, ovom ću stvoru nabaciti rogove pa ćemo kasnije vidjeti što s tim, tu ne bi bilo loše dodati malo krljušti... (mislim da vam je otprilike jasno kako je to išlo)
Ne bih htjela cjepidlačiti, ali zanimljivo mi je kako su Bogu, prema ovom često citiranom izvoru, od svih živih stvorova najprije na pamet pale ribe i ptice, a ne kako se već desetljećima u raznim prilikama tvrdi, štajaznam Hrvati i Srbi ili heteroseksualni muškarci... No to je tema prikladnija za neku drugu priču. Vratimo se ovoj.
- Sav taj divočanstveni dizajn sam smislio i oživotvorio u par dana. - zadovoljno baci pogled na Zemlju u svoj njezinoj ljeposti i odahnu.
- Neću moći često uživati u tom prizoru - shvati tad - svi ti planeti i glakasije na kojima trenutno radim uzimaju mi dosta vremena. A i onaj Vrag traži traži neko vrijeme i energiju, treba ga netko zauzdavati. Hmmmm.... Što učiniti, što učiniti sad?
Bog se tada duboko zamislio. Ta je dubina njegovog razmišljanja kasnije nadahnula stvaranje Duboke misli.
- Možda bih mogao načiniti stvorenja slična sebi? Nekoga na svoju sliku i priliku da trajno uživa u svemu ovom?
Promišljeno, izrečeno i učinjeno!
"Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. "
Kad je i ta stvar bila riješena, zavali se Bog u fino oblikovanu fotelju (ja osobo, lično i personalno ovaj čas nekako tu fotelju vizualiziram sličnu onoj u kakvoj H. Lauri sjedi za vrijeme reklame za L'Orealovu mušku liniju, but that's just me), ispruži noge i radosno zaplješće.
- Izvrsno! I-zvr-sno! Opet sam uspio!
Nakon što je nekoliko božanskih trenutaka uživao u prizoru shvati da i dalje nešto nedostaje. I dalje je, hmmmm, izgledalo pomalo praznjikavo i dosadnjikavo. Kao primjerice svaki javni nastup Jadranke Kosor ili Andrije Hebranga. Bog se promeškoljio u fotelji.
- Nešto fali... Mene mi, nešto i dalje fali. Sve je nekako... nedovršeno... bez energije... bez šušura i muvinga...
Dok je gledao muškarca i ženu kako se gologuzi pomalo šetuckaju i razgledavaju svoje novo stanište, bez imalo straha i stida, tjeskobe, psihotičnih poremećaja, anoreksije, egzistencijalne krize i moralnih dvojbi (a i oko čega bi u tom trenutku imali moralnih dvojbi!), Bogu sine!
- Kreten! Kreten nedostaje! Tako je, ne može bez kretena. - Kažiprsta okrenutog nekud gore (ili možda još malo dalje) sijevnula je božanska desnica i u idućem se času iz kaljuže (da ekipa, Bog je i kaljuže stvorio jer i one su na svoj način lijepe i ne može sve uspjeti iz prvog pokušaja) promoli se najprije blatnjava glava s niskim čelom tako nalik glavi izvjesnog D. Milinovića da je to upravo neukusno! Dok je Kreten 1.0 zauzimao svoju, danas tako prepoznatljivu, nikokaoja pozu reče mu Bog
- Kretenu, tebe sam stvorio da pomalo zabavljaš ono dvoje divnih bića, nazvat ću ih ljudi, koja tako smireno i krotko kroče Zemljom. Ponekad ih pomalo štrecni, prodrmaj, da pogledaju oko sebe i ne zaborave kakve sam im divote dao na uživanje. Tebe ću učiniti smanjeno reproduktivno sposobnim kako ne bi napučio ovaj rajski prostor, ali ću ti to nadoknaditi kreativnom glupošću kako bi uspješnije zabavljao njih dvoje, njihovu djecu i djecu njihove djece.-
Pucnuvši svojim božanskim prstima, Bog učini kako je rekao.
I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
Što se događalo kasnije vrlo je jednostavno sažeti: Bog je u svojoj milosti i dobroti računao s tim da će smanjena reproduktivna sposobnost a.k.a. jalovost biti dovoljna da onemogući Kretene u ozbiljnijem i masovnijem pravljenju svinjarija. U svojoj božanskoj dobroti nije uzeo u obzir da će Kreten krenuti kvalitetu nadoknađivati kvantitetom. Snošaja, naime. Njima ni umjetna oplodnja ne treba. Posljedice su svuda oko nas. Kreteni su se razmnožili do besmisla. Ima ih na svakom koraku, iskaču iz svake paštete:
- kreteni koji vode ministarstva, vlade, države;
- kreteni koji mešetare po burzama;
- kreteni koji prodaju oružje;
- kreteni koji varaju svoje žene/muževe;
- kreteni koji siluju djecu;
- kreteni koji naplaćuju kazne biciklistima zbog prebrze vožnje;
- kreteni koji sijeku krivine na Jadranskoj magistrali;
- kreteni koji lažu čim zinu i još te pri tom gledaju u oči;
- kreteni koji određuju kamate na sve i sva;
- kreteni koji cipelare drukčije od sebe po tramvajima/busevima/ulicama/stadionima;
- kreteni koji se na ulici ponašaju kao da je cijeli svijet njihova privatna prćija, a doma ne smiju ni pisnuti;
- slobodno nastavite niz
Zato je u priču ušla ona zmija, jabuke i druge fore. Htjelo se skrenuti i skriti pozornost s istine. Ideja je bila optužiti Vraga jer se u liku i nedjelu Kretena mogao lako prepoznati njegov rukopis. Vrag nije imao značajnijih primjedbi jer mu je čak i imponiralo što ga povezuju s takvim masterpieceom. Svakog Kretena koji mu dođe na konak osobno dočeka, pozdravi i napravi polaroid za svoju kolekciju, izgrli ga i sa suzom u oku prepusti u Oganj pakleni. I uz duboki uzdah prošapće - Nikad si neću oprostiti što se toga sam nisam sjetio..."
Ljudi su u ozbiljnoj manjini, uskoro ćete jedva moći prepoznati čovjeka na ulici. I kako sad reći da se Bogu omaknula takva besmislena i opaka nakupina bjelančevina? Kako?! Od svega mu je najgore kad mu povremeno Vrag pošalje mail sa samo jednom rečenicom:
E, care, znam što si radio one subote.
Post je objavljen 08.09.2011. u 17:05 sati.