Sjećam se još uvijek jasno tog trenutka, prije točno pet godina na današnji dan, kada sam u prekratkoj pauzi između rada i rintanja, sa stola valjda prvi i posljednji put u svoje ruke uzela 24sata, taj šareni listak žutila... i u njemu pročitala sitnu nevidljivu vjesticu na rubovima estrade, koja mi je sa usana otela, taj spontani uzvik, iskrenog šoka: Umro je Josip Genda!
Pogledavši mene, i taj šareni listak kojeg je sebi donijela uz kavicu, kolegica me tada, jednako spontano, uz zbunjeni podsmijeh zapitala: Tko ti je taj?!
Rekoh samo tiho: Glumac.
Valjda mi se nikad nije jasnije kao tad, pred očima otvorio taj društveni ponor i praznina, koje je nekoć ispunjavala kultura i veličina, a odlaskom velikih i prvaka ostade samo isprazna, šarena rubrika, kičastog trača i neznanja...
*glazba: Zorica Kondža i Josip Genda - Pokora
(molim vas, legendama u spomen, i rubrike vape, traži se žurno izgubljena sirotica - Kultura / kazalište, gluma, scenska umjetnost)
Hvala.
Post je objavljen 08.09.2011. u 13:37 sati.