rubovi moje slobode su suhi, spremni da se odlome od srži
i postanu suho lišće na vjetru,
ovo novo vrijeme donosi posve nove oblike u moje membrane
i svijam se po rubovima ne bi li tekla ukorak s vremenom
- uživam u toj socpsihološkoj gimnastici koja donosi promjenu -
(jesu li nam danas možda i duše od gume?)
volim kako mi to prepuštanje dođe prirodno
i ne moram se boriti sama sa sobom
dok hodam pored tebe uglavnom nemam sumnji u ravnopravnost
kao fizičku pojavu,
stalno nedostajem slovo Z na tastaturi i odjednom shvaćam
da više ne mogu tolerirati nedovršenost u ime iybjegavanja konflikta
(opet mi je nedostajalo Z!)
i da mi to, kako ironično, donosi mir,
i volim kada nam se ramena diraju kad mene ono zanese iz pravca hoda,
- vjeruj mi - to mora da je kozmos -
osjećam se kao da dijelimo jednu loptu svijesti
posve prirodno
na ulazu u naš dom pod nogama nam pucketa opalo lišće loze,
jesen donosi neku potpuno novu energiju, potpuno novu priču,
i duše grana na stablu
u koracima
i na džonovima,
u nas se uvukao onaj mjesec sa površine mora,
onaj koji nas je ispratio kad smo odlazili iz mraka,
sjećaš se da nam je netko pljeskao?
Post je objavljen 07.09.2011. u 09:09 sati.