Marketing
Kako sam (se) navlačio na porniće
Bila je osamdeset i treća. Boris iz sedmog ce, susjed iz zgrade preko ceste, pozvao me da nakon škole dođem kod njega pogledat na videu E.T.-ja. Kako mi tada još nismo imali video, jako sam sretan to iskokodakao mami, a ona mi dala kutiju napolitanki da odnesem za grickat uz film.
Kao štreberasti bucmasti trinaestogodišnjak iskreno sam se veselio i videu i filmu koji još nije bio ni blizu dolasku u kina, pa sam ushićeno uletio u Borisov boravak. Ali umjesto ružnog vanzemaljca, u prvom planu na ekranu je bilo nešto veličine njegovog prsta. Samo dosta deblje. Vlasništvo nekog brkatog stričeka. A tu su bile i neke gole tete koje su se ljuljale i kupale kao od majke rođene. Na kauču su staklenih očiju već sjedila druga dva cekavca, a Boris se kulerski, kako samo djeca kad im starci odu na more mogu biti, zavalio u svoju fotelju i frajerski rekao: “Samo nemoj neš' zaflekat…”
Iako sam bio malo razočaran, nisam htio ispast papak, pa sam sjeo i pogledao do kraja. Bio je to moj prvi pornić, i ne, ne pitajte me kako sam E.T.-ja kasnije prepričao mami...
Pred kraj srednje u našu je kuću konačno ušao i video. O sretnog li dana, o divnih li vremena, o tempora, o Dolores… Snimale su se Mućke, Pajtonovci, britanske serije, koncerti, posuđivalo u videotekama po abecednom redu. A onda sam jednom skužio i odaju s filmovima koji nisu bili za maloljetnike. Ideš! Svoju sam nevinost tada strpljivo čuvao za jedan dan u bližoj budućnosti, ali kad sam pobijedivši stid konačno nekako uspio posuditi svoju prvu pornjavu (uz još pet westerna za skretanje pažnje teti za pultom) – teta Pandora je širom otvorila vrata svoje kutijetine.
Da, navukao sam se. Sva je sreća što nam je video stajao usred dnevnog boravka i da su mi starci bili nonstop kod kuće jer bi od količine pogledanih glupih filmića inače završio u umobolnici. Ovako se to skrivanje pretvorilo u adrenalinsko veselje jednom ili dvaput tjedno u rijetkim trenucima kad nikog od staraca nije bilo doma, ili bih lagao da gledam noćni prijenos nekog boksa ili košarke.
Do dvadeset i pete sam se konačno uspio poševiti (triput!), ali i nastavio gleduckati zabranjeno voće. Dugo sam pritom odbijao shvatiti da porniće snimaju uglavnom režiseri bez mašte i ljubavi, koji ne znaju ili ne vole to raditi, pa bi mi od prosječnih 90, bilo zabavno tek nekih pet do deset minuta. Žene kojima se ne da, frajeri koji su divlji, lažno preforsirano stenjanje, tupi kutovi snimanja, preseravanje, nasilnost, uništavanje interijera raznim uljima, šamaranje guze (probah jednom i zaradih ojači mai-geri u pleksus), sve na isti kalup…
Ukratko, shvatio sam da postoji malo dobrih pornića i da se jako lako ohladiti od njih ako naletite na par loših zaredom. Ali sam i dalje polako i uporno tražio svoj «The pornić» i «The Ženu Koja Će To Tako Radit U Prirodi», uvjeren pritom da mogu pronaći neki novi recept za intimno uveseljavanje ženskog roda. Jer je to bilo puno lakše nego eksperimentirati sa živom osobom, a i ti bi pokusi često završavali fijaskom.
Jedne sam kasne noći na omiljenom švedskom kasnonoćnom kablovinju, prije nego što je ovaj promijenio predznak iz hard u softcore, TV 1000 - upoznao nju. Jennu Jameson. Sitnu silikonsku američku plavušicu preslatkog lišca koja je u svim svojim scenama glumila tako divno pa je to izgledalo kao da stvarno uživa. Bilo je nešto suludo perverzno, napalm-napaljivo zločesto i sretno u njenoj pojavi. Bio je dovoljan samo pogled u te pohotne oči i…
Uploaded with ImageShack.us
Naravno da sam sve svoje djevojke u tim godinama nakon određenog trajanja veze upoznavao s Jenninom tehnikom i pokušavao im objasniti kako bi bilo divno kad bi i one imale taj sjaj u očima i veselje dok ulazimo u seksualni klinč. Ali, niti sam ja režiser, niti se u toj dobi ikoga može odgajati, pa sam odustao, no i dalje tu i tamo bacio look na koji filmić, čisto da pratim što se događa u tom svijetu. U međuvremenu je i Jenna okačila sise o klin, izvadila silikone i uplovila u mirnu bračnu luku. Bez adekvatne nasljednice...
Kada sam prešao tridesetu, shvatio sam da moje cure žele seks svaki peti puta kada ga želim i ja. Uglavnom, čim bih se zaljubio i one to skužile, odmah bi mi ga uskratile jer su vidjele da ja to obožavam, pa je bolje da me drže na lancu nego da se taj žar prenaglo istroši. Ne, ne znam ni sam gdje sam ih nalazio. Vrijeme u womenopauzi sam krpao - pornografijom. Pornjave danas ima k'o ambrozije, gdje god se okreneš neki sajt s najnovijim filmićima, onlajn, inlajn, outlajn, slike, foršpani, ma čuda živa.
Kad bih jutrom na poslu otvorio mail, i dobio neki seksi powerpoint u inbox, odmah bih ga proslijedio na desetak adresa frendova, ono, da si uljepšamo jutro. I nakon stotine takvih jutara, javi mi se jedan – “Prestanite mi slat mejlove s lezbama, koga normalnog to može napalit?”. U tom sam trenutku shvatio da muškarci nikako nisu jednostanični organizmi, nego da pri gledanju pornografije svakog pali nešto drugo. I da nije pristojno zadirati u ičiju intimu niti ikome išta nametati. Pa sam malo razmislio o svemu. I pobrojao sav dokazni materijal koji mi se u stanu gomila zadnjih dvadesetak godina.
Pri vrhu police s knjigama, tamo iza Pomorske enciklopedije, gdje ne doseže dječja ruka, imam dvadesetak DVD-ova starih pornića. Na kablovskoj posjedujem postaju Hustler TV, na kompjuteru je shortcut za moj omiljeni porno sajt odmah kraj linka kućnog bankarstva. Ono, double penetration. Svugdje nešto. Još kad bih maknuo ormare... Čak sam svojevremeno i kolumnu imao, sjajnog naziva «Iz prve ruke»! Uglavnom, kad bih zbrojio svo vrijeme koje sam proveo buljeći u ekran uz njavu, mogao sam finu knjigu napisat, ili bar naučiti svirati klavir kao Bill Murray u onom beskrajno divnom filmu.
Nastavak i kraj u novom broju magazina Stilist...
Post je objavljen 07.09.2011. u 08:05 sati.