Mi smo od onih kojima se tijelo savije u grču
kada negdje nekako nenadano neplanirano
naletimo na fotografiju
na kojoj se neki stari gramofon turobno meškolji
u neugodi
a šušutava ploča se na njemu vrti
i vrti
i vrti
kao da je u tom okretu
za nas vrijeme stalo
stalo i u nama ocvalo
kao što već stvari najvažnije
samo u glazbi o(p)staju
Naše eustahijeve trube
nastanjuju čudne bube
kolonije male iz osamdesetih
iz veselih
iz nestalih
raseljenih
humano preseljenih
Mi smo od onih
što češće gutaju riječi nego zrak
jer je pametnije
prešutjeti onaj neki mrak
iz kojeg nas osvijetliše brutalno
fatalno
skaradno
Više nema
nijedne naše ptice na žici
ostali su
samo
krici.
Post je objavljen 05.09.2011. u 12:52 sati.