Kada bi netko htio pisati o životu Blažana Barnjaka ( i ne samo o njegovu, nego i o životima brojnih drugih Uskopljana, koji su svoj vijek proživjeli uglavnom u burnom dvadesetom stoljeću), morao bi obuhvatiti dugačko razdoblje od djetinjstva u godinama gladi i neimaštine nakon Prvoga svjetskoga rata, odrastanja u međuratnom vremenu obilježenom strahom od državnog terora, predratnog vremena u kojemu su opće okolnosti, ali, ništa manje, i hrabrost mladenačkih godina donijele jasan i odlučan politički aktivizam za narodnu stvar, pa preko godina Drugoga rata kada su Uskopljem tutnjale vojske i paravojske boreći se sve do jedne za pravdu i istinu, postratnih komunističkih zločina i diaboličnog potkazivačkog sustava, pa sve do ovog zadnjeg, domovinskog rata, progona i, konačno, povratka, a sve da bi se umrlo tamo gdje su nebo ugledali.
No, kada bi čovjek, kojim slučajem, htio pisati o životu Blažana Barnjaka, glavni lik te povjesti nikako ne bi bio Blažan sam, nego župa Bistrica, a preko nje i cijelo Uskoplje.
Blažan je, naime, već od svoje rane mladosti i osnutka bistričke župe pomno bilježio događaje vezane uz nju, pa se, kako je i sam bio sudionik svih događaja o kojima piše, njegove bilješke odmiču od suhoparnih kroničarskih zapisa i postaju istrgnuti komadi stvarnosti i nekog prošlog života i vremena sa svim što ono nosi: stavovima koji nikako ne trebaju i nisu uvijek ispravni, zabludama, željama, htijenjima, nadanjima, pa i davnim zvukovima, okusima, mirisima… Blažanova kronika, stariji (zar već?) će se čitatelji sjetiti objavljivana je u Skopaljskom vjesniku, ali i korištena u monografiji župe Bistrica Ruža na vjetru (Hrvatska uzdanica, 2001.).
Blažan je svojim bogatim životom orisao puni krug. Predratni aktivist Hrvatske seljačke stranke, sumnjivi element komunističkim vlastima, čovjek koji je podmetnuo leđa župniku Žagaru kada mu je bilo najteže, prognanik u svojim poznim godinama, ali i povratnik u svoju Bistricu. Na fotografiji koju donosimo u ovom vremeplovu iz privatne arhive vidimo upravo Blažana Barnjaka povratnika. Svoga na svome. Ne da bi ga se žalilo, već da bi ga se - slijedilo.