Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sagittariusclassic

Marketing

...Tea Party..

...Prosječan konzument naših novinarskih uradaka o američkom političkom trenutku, ima "jasnu" sliku. Tamo, "preko bare" imaju crnog predsjednika, osobu bez straha i mane, koji pokušava iz temelja promijeniti Ameriku. Obamu se u hrvatskim medijima i ne samo medijima, obožava bez zadrške. Pa se tako čak i premijerka pred njim zbunjeno crveni poput šiparice koja ne zna gdje joj je glava a gdje torba. Sve u svemu, idila, yes we can!

Tu i tamo, ponekad se spominju i neki bezvezni republikanci koji mu bacaju klipove pod noge i nekakav novi pokret Tea Party, o kojem nema detalja, samo uvijenih komentara da su to u najmanju ruku preobučeni pripadnici zloglasnog KKK. Pa tako npr. štovana novinarka Branka Stipić piše u Jutarnjem:

...Amerika je sada i službeno izgubila prestižno mjesto u svijetu, a predsjednik Barack Obama je najvjerojatnije izgubio sljedeće izbore. Bit će upamćen kao prvi američki predsjednik pod čijim je vodstvom Amerika, prvi put u svojoj povijesti, izgubila najvišu ocjenu kreditnog rejtinga, premda su za to, kako govore prve analize, više krivi tvrdoglavi republikanci koji nisu dopustili povećanje poreza i sigurnije i obilnije punjenje državne blagajne...

http://www.jutarnji.hr/amerika-i-dolar-su-pali--oci-svijeta-sad-su-uprte-u-kinu/964347/

A kolumnist, gosp. Bulić npr. na net.hr:

...Dok američko gospodarstvo prolazi najveću krizu od one 2008., a Obama pokušava spasiti što se spasiti da...
http://danas.net.hr/hrvatska/vbulic/page/2011/08/17/0615006.html?pos=n0

I to bi sve bilo u redu, da ne postoje neke brojke i neke činjenice. A te činjenice govore nešto sasvim drugo. Znate onu "partizansku", "došli smo do ruba provalije, a unda smo učinili sudbonosni korak naprijed"! E to je upravo to, što je Obama sa svojim progresivcima napravio.

Konkretno...
"To put that into perspective, when President George W. Bush took office, our national debt was $5.768 trillion. By the time Bush left office, it had nearly doubled, to $10.626 trillion. So Bush's record on deficit spending was not good at all: During his presidency, the national debt rose by an average of $607 billion a year. How does that compare to Obama? During Obama's presidency to date, the national debt has risen by an average of $1.723 trillion a year — or by a jaw-dropping $1.116 trillion more, per year, than it rose even under Bush."

Pojednostavljeno, "famozni" Obama je u 735 dana svoje vladavine povećao američki dug za nevjerojatnih 40%!!! Zainteresirani mogu kompletnu analizu naći TU. Uz to, štivo koje zaslužuje pažljiviju znatiželjnu analizu, možete naći i TU. Izvor je CIA, da ne bi bilo nikakvih zabuna oko vjerodostojnosti i odnose se na tekuću godinu.

Pa sad, možete razumijeti, koliko blesavo zvuči konstatacija gđe Stipić o "zločestim" republikancima, a kako tek umotvorina gosp. Bulića da "Obama spašava što se spasiti dade", haloooo?!?!

Dalje, inflacija je službeno nešto preko 2%, ali su promijenili matematiku izračuna. Po starom izračunu bi bila čak 10%. Uostalom, 2008. unca zlata je bila cca. 800$ a sada je gotovo 2000$. U Americi je zaposleno 58% punoljetnog stanovništva. Amerika je u teškoj banani, a ovo je vjerojatno najlošiji predsjednik u njezinoj novijoj povijesti. Da lakrdija bude veća, avansni dobitnik Nobelove nagrade za mir ratuje u četri zemlje, plus neke prikrivene operacije, što si niti jedan prijašnji predsjednik financijski nije dopustio.

Njegov stil vladanja, opisuje se kao "ležeran". Pa tako "ostavlja sve" i ide mijenjati košarkaškog trenera momčadi svoje kćeri. Zemlja mu kreće u vojnu intervenciju a on ide na odmor. Popis takvih "ležernosti" je podugačak. Još je veće "kino", parada likova kojima se okružio. Ima tu svega, od sindikalista koji sindikalnim novcem potpomažu egipatsku revoluciju, pa do opskurnih radikalnih anarhista iz šezdesetih. Show program, što je bilo i za očekivati obzirom da su ga na vlast doveli ultrabogataški globalisti, Oprah i Hollywood - najveća svjetska industrija iluzija. Svima je zajedničko, da gorljivo zagovaraju globalizam, a za demokratske izbore tvrde da su precijenjeni (F.F. Piven ). Također bi svi lagodno živjeli od velikih priča i teoretiziranja, nemilice trošeći tuđi novac.

I u takvom okruženju, pojavio se pokret poznat pod nazivom Tea Party.

Pa osnovno, prepričano iz Wikipedije:

... Tea Party jest američki populistički pokret koji može biti prepoznat po konzervativnom pristupu državnoj fiskalnoj politici, liberalizmu poduzetništva, ograničavanja trošenja vlade, smanjivanje poreza i organičkoj interpretaciji američkog ustava. Ime dolazi od povjesnog događaja poznatog kao Boston Tea Party, kojim su kolonisti odbacili nametnuti Britanski porez na čaj 1773 god. Tea Party ima svoje predstavničke klubove u Senatu i Kongresu. Tea Party nema centralno vodstvo, već se temelji na lokalnim ograncima orjentiranim na političke probleme lokalnih jedinica, međusobno labavo povezanih. Kao intelektualni "kum" pokreta, navodi se Ron Paul, kongresni zastupnik neupitnog moralnog integriteta (nešto kao američki Vlado Gotovac), a eksponiraniji članovi su još Michele Bachmann, Dick Armey, Herman Caine, Eric Cantor te kontraverzna Sarah Palin.
Tea Party je prvenstveno pokret srednjeg sloja, malih poduzetnika sa zaradom do 250 000$ godišnje, koji kreiraju 78% radnih mjesta u SAD.
Pojednostavljeno, ljudima dopizdilo da vlada nemilice troši njihov novac, da se zakonima i uredbama pokušava ugurati u svaku sferu njihovog života i da ih se tlači nametima preko svake mjere, onemogučavajući im da budu konkurentni (zvuči poznato?). Važno je napomenuti da Tea Party, iako potekao uglavnom iz redova republikanaca, zadržava odmak od njih, zamjerajući im nagodbenjaštvo i politikanstvo.

Samo za ilustraciju, veliko okupljanje članova u Washington-u 2009 god. Za strpljive, obratite pažnju na tlo. Nigdje se ne može vidjeti papirić ili bilo kakav otpadak.

Tea Party, Washington 2009



A ovo su Obamini simpatizeri, isto ilustracije radi, koji mjesec kasnije:



Ovo su karakteristične slike nakon okupljanja. Očito je da su Tea Party članovi i simpatizeri uglavnom pristojni ljudi sa istesanim kućnim odgojem...

Tea Party trash






Tea Party trash






...što se za Obamine pristaše baš i ne bi reklo, obzirom na otprilike 100 tona smeća koje su ostavili za sobom nakon inauguracije...

Obamina inaugutacija 2009






Neizostavan dio Tea Party folklora, je naravno, Glenn Beck. Radijski i televizijski novinar, voditelj, sa nevjerojatnom gledanošću i slušanošću u najnepopularnijim terminima. Hrvatski pandan, gledajući tematski, Becku bi bio Denis Latin. Za razliku od njega, Beck je puno teatralniji, prilagođen televizijskom ukusu američkog plebsa. Kontraverzan i provokativan, žućno je napadan u lijevim američkim medijima. Nazivan rasistom, katastrofičarom, teoretičarom zavjere, bivša zvijezda CNN-a i Foxa, nezaobilazna je ličnost kada se spominje Tea Party. U pasljednje dvije godine, odgledao sam uglavnom sve njegove emisije na Foxu. Za nekoliko njih, mogu reči da sam se prisilio da ih pogledam do kraja, neke su uglavnom bile zanimljivije od domaće ponude na dalekovidnici, dosta ih je bilo i izvanrednih ( Puppet Master trilogija ), a neke i izuzetno dirljive ( Wilmington, Ohio ). Da li se se i u čemu s njim slažem, ili ne, sasvim je irelevantno. Činjenica jest, da čovjek uspješno predviđa događanja, posebno na ekonomskom planu. Naravno, da su epiteti kojima ga obasipaju mediji sa suprotne političke strane - potpuno neutemeljeni.



I sad, kako se bliže izbori za američkog predsjednika, situacija u američkim medijima postaje gadljiva. U izostanku bilo kakvih pozitivnih rezultata, mediji naklonjeni Obami, unisono igraju na rasnu kartu. Svatko tko iskazuje bilo kakvu kritiku prema aktualnom predsjedniku biva odmah okarakteriziran kao rasist. Pri tome se ne biraju sredstva, riječi se vade iz konteksta i preslaguju, ili se jednostavno besramno laže. Na djelu je "mitraljesko" novinarstvo, pri kojem "novinar" u suludom tempu postavlja pitanja i daje odgovore, jedva dopuštajući gostu da izusti koju rečenicu. Tu tehniku su novinari MSNBC-a dotjerali do savršenstva. Iskreno me čudi da se nije dogodilo da gost usred "intervjua" ne opali šamarčinu domaćinu, makar je postalo uobičajno da im se gosti usred intervjua dignu i odu, isprovocirani bezočnom bezobraštinom. No posljednji novinarski eksces, zbilja je prešao sve granice. Otvorena prijetnja jednom potencijalnom predsjedničkom kandidatu, da će lijeve novinarske kuće potrošiti i zadnji novčić ne bi li ga diskreditirali zbilja jest skandalozna...



Pojašnjenja radi, predmet prijetnje je guverner Texasa, Rick Perry. Čovjek je republikanac, guverner šest godina. Od 2008. Texas je kreirao 58% svih novootvorenih radnih mjesta u Americi! Perry je bivši vojni pilot, oženjen ženom sa susjedne farme koju je upoznao još kao dječak. Zbog svoje politike niskih poreza i deregulacije, poslovni subjekti iz susjednih država masovno sele svoje poslovanje u Texas, koji predstavlja uspješniju poslovnu priču u USA. Naravno da si je sa Obamom "na nož", te se Obama prilikom zadnje posjete Texasu uopće nije htio sastati s njime.

A ovo je jedan od popularnijih predsjedničkih kandidata "rasističkog" Tea Party-a. Nije greška, čovjek je zaista crnac! Herman Cain, uspješan poslovni čovjek, "self made man", nevjerojatno elokventan, direktan i bez dlake na jeziku...



Na kraju, što reči. Osobno, politička scena u USA me zanima marginalno. Amerika je zemlja daleka, ali volim biti upućen tek zbog toga da mogu uočiti trendove svjetskih događanja. Ono što me smeta, jest dezinformacije kojima nas obasipaju domaći mediji. Ne znam da li su novinari neupućeni, lijeni ili su jednostavno "plaćeni ubojice" perom. Ne mogu razumijeti da si novinarski profesionalac, a ne proučiš temu o kojoj pišeš. Ne mogu razumijeti da napišeš članak, a da se ne potrudiš prokopkati relevantne činjenice. Pa ja pišem ovaj beznačajni blog, koji je važan samo meni, pa se potrudim malo prokopati ispod površine da baš i ne žvrljam gluposti. A ovim našim profesionalcima izgleda da je referenca Huffington Post ( američka varijanta Božićevog ST-a ), te smo uporno kljukani jednostranim, prepisanim informacijama koje to u stvari i nisu...

ps. nesumljivo da sam ovim postom, u nekom BB serveru, za sva vremena obilježen kao rasist. I nije važno ako napišem da je obamanomika polučila u kolovozu novootvorenih radnih mjesta, nula, zero, ništa! Sama činjenica da sam kritizirao Obamu, čini me rasistom, bez obzira na kontekst...:)





Post je objavljen 04.09.2011. u 14:54 sati.