Ne, nisam falila slovom viška, jer nije riječ o sapunicama čija se radnja odvija u Dalmaciji i koje su očito u trendu - već o kravi zvanoj Laura.
Ne pratim domaće sapunice, iako i bez gledanja već sada slutim da u njima neće nedostajati iskarikiranih stereotipa. Pa kao što u latinoameričkim sapunicama svaka pošteno shebana familija & co. ima privatnu oltarčinu sa kipom Djevice Guadalupea, tako će i ovdje pretpostavljam svaka dalmatinska kuća/stan imati oltar Gospi Sinjskoj ili eventualno Gospi Međugorskoj (ako je u tv familiju priženjen netko s onih strana) pred kojim će prelijepa sirotica suznih očiju i besprijekorne šminke moliti Gospu za mir u svijetu.
Od celuloidne i dirljive nadreale, zanimljivija mi je naime vimenka iz reale, koja šeće po dućanu ženske odjeće i nonšalatno ignorira potrošačku boljku koju su nedavno dečki (babl & profi) u svojim tekstovima maestralno obradili. Laurin mudri izbor je u tolikoj ponudi ipak bio - ne izabrati (konzumirati?) ništa, već odšetati na čisti zrak. Bio je to pravi kravlji izbor. A kažu da su krave glupe. Ta koja zabluda!
Njena goveđa kolegica Yvonne je, nažalost, imala manje sreće - nakon bijega u slobodu i kratkog perioda uživanja iste, ponovo je zatočena. A nije se čak ni smucala po šoping-centru, pa da joj možemo prigovoriti da je dobila što je tražila, već se još mudrije gerilski držala pašnjaka i šume. No bez obzira na sav oprez, prišuljaše joj se straga, uhvatiše za rogove (? khm no da, barem u prenesenom smislu) i oteše joj onu braveheartovsku - FREEDOM!!!
Šteta, a baš sam za Yvonne navijala. No tako je kako je, krda europskih bizona odavno su nestala, europskim kontinentom i šoping-centrima sada lunjaju neka druga krda... a dogodi se i pokoji stampedo. No i toga je sve manje.
Post je objavljen 04.09.2011. u 01:00 sati.