Marketing
Duge vožnje nisu mi mrske.
Ne volim ih baš, ali su mi odlična prilika prilika da budem sam sa svojim mislima i sjećanjima. No danas razmišljam, prisjećam i osjećam o tebi ponovo. Da, o tebi. Curo u crvenom kaputiću. O tebi čiji je ovaj blog postao utočište mojim osjećajima i razmišljanjima prema tebi. Već osjećam knedlu u grlu, a oči su mi na rubu.
Pozvao sam te danas na kavu opet. Da, opet. Poslao sam ti sms jer se baš nejavljaš na mobitel. Dobio sam odgovor, a usput si popljuvala i moj odabir faksa, opravdano. Želim te vidjeti još jednom prije nego li odem na isti faks koji si popljuvala. Jer prošlo je već godinu dana otkako te nisam zagrlio, poljubio, pogledom prodro kroz tebe, rekao ti dvije riječi o kojima si nekada čeznula da ih čuješ od mene.
Fališ mi, iskreno. U trenucima samoće nedostaje mi tvoja topla utjeha i potpora. Često gledam naša mjesta koja su prepuna sjećanja na nas. Prisjećam se naših doživljaja, poistovjećujem se sa pjesmama i filmovima u kojima vidim nas. Vidim situacije u kojima smo i mi bili te ih pokušavam razumjeti. Vidim parove po gradu po kojemu smo i mi bezbrižno i plaho hodali. zna
Uvukla si se u moje srce. Urezala. Bila si uz mene gotovo, ma koga ja zavaravam, oduvijek si bila dio mene, samo što još tada nisam shvaćao. Ponekad mi se išuljaš iz srca u snove dok spavam. Ti snovi ponekad su jednaki noćnoj mori, ali i ponovom susretu sa tobom. Bolna su takva iskustva. Dio si mene, urezana u srce. Ne izlaziš van, niti te ja puštam da odeš.
Grozno je bilo razdoblje kada si me ostavila. Plač je postao neizdrživ, bol me parala po najljepšim sjećanjima. Najednom bez razloga došla si mi na um i to da ti ne mogu poslati poruku... plač je uslijedio. Najodvratniji rođendan ikad, a cinio se tako vazan, 18. Ne volim se sjecati tog razdoblja, u mutnom je i pokriven tugom. Znam da je padala kisa, olujna kisa, onaj dan kada sam dobio tvoj okrutan mail. No sve je to proslo.
Razdoblje, vrijeme provedeno sa tobom, nebih mjenjao nizašto na svijetu. Bilo je to vrijeme moje, naše, sreće, otkrivanja osjećaja prema drugome. Neprocijenjivo iskustvo kojeg mi nema zašto biti žao. Kada me pitaju bi li opet prošao srednju skolu, moj odgovor je čvrsto i odlučno da! Zato jer bi to značilo opet proći šetalištem nasmijan dok te držim za ruku, a u očima ti gledao sreću. Znao sam tvoj osmjeh i on mi je bio najvece postignuce.
I danas se vrlo često nasmijem bez razloga, ali nije, ti si razlog. Moj si izvor velike radosti. Ono što smo proživjeli zajedno nitko nam nemože oduzeti. Neprocjenjivo si iskustvo, najdublja radost i najbistriji osjećaj koji si mi mogla dati. To je nešto što ostaje samnom zauvijek, nadam se da isto osjećaš i ti. Najviše od svega volim tvoj iskren osmjeh.
Često se pitam, u svakom trenutku, pa i sada, što ti je pred godinu dana bilo u mislima, zasto si to napravila. Kako danas gledaš na to i što osjećaš prem meni. Što osjecas kada me se sjetis. Smijes li se i ti bezrazlozno zbog nas? Zato te želim vidjeti prije nego li odem. Svojim odlaskom kao da zatvaram poglavlje zivota na koje sam jako ponosan, uglavnom zbog tebe. Želim ti vidjeti radost u ocima, znati da se mozes samnom nac na kavi, da sam ti ostao u najljepsim uspomenama. Promjenio sam se mnogo u zadnjih godinu dana, vjerujem nabolje, zelim da i ti to vidis u meni. Također želim znati što se tebi sve desilo u zadnjih godinu dana, iako ono što znam - ne sviđa mi se. Užasno mi je žao da si morala doživjeti ono što nitko nebi smio doživjeti.
Ovaj blog postao je sredstvo olakšavanja mojih emocija prema tebi Curo u crvenom kaputiću. Stavljanja sjecanja, emocija i osjećaja u red, ali i kako bi ih odugovjecio. Moram priznati da se uvijek nadam kako ces jednog dana sjetiti se ovog starog bloga i procitati sve ovo, uvidjeti koliko sam mislio na tebe, shvatiti kako si moj najdublji izvor srece i osjecaja. Vidjeti koliko te još uvijek volim.
Nikada nisam mogao govoriti sa nekim o tebi. Uvijek si bila moja velika tajna, i ja tebi tvoja. Volili smo se skrivajući od drugih što je doprinosilo našoj bliskosti i povjerenju. No sada ne mogu se požaliti niti tugovati na nečijem ramenu jer kao da ne želim prekršiti naš kodeks ili povrijediti te time što sam nekome rekao sve o nama.
Bojim se da je ovaj poziv na susret među zadnjima, nadam se da nije. Iskreno se želim naći s tobom u normalnim okolnostima. Da mi zalupa srce toliko jako kao onaj dan u vlaku, da mi pozeli iskociti i pojuriti prema tebi - istinskoj vlasnici.
Žeim znati što osjećaš. Jer te još uvijek duboko volim.
Curo u crvenom kaputiću.
Post je objavljen 04.09.2011. u 00:51 sati.