...I KAKO MU
DOĆI GLAVE?
Blažene naše bake, živjele u vrijeme kada su se bračne dužnosti zadovoljavale jednom tjedno, noću, u mraku, pod jorganom! Danas ne možeš otvoriti ijedne novine, od onih za pubertetlije, preko onih za jet-set, društvenu kremu, elitu ili kako se god već nazivaju, do onih za skromne domaćice, da erotske magazine ni ne spominjemo, a da nas ne zapljusne lavina naslova poput "Kako ga privući?", "Deset načina da osvježite ljubavnu vezu", "Petnaest recepata za uskrsnuće strasti", "Dvadeset i pet savjeta kako da postanete neodoljivi", "Budite najbolja ljubavnica na svijetu!", "Kako preuzeti kontrolu u vezi", "Igre i igrice za duge zimske noći", "Ljubavni savjetnik od A do Ž", "Smršajte šest kila za osam dana", "Što treba vašoj koži" i tako dalje. A u svima njima - oralni seks. Ako ga izrijekom ne spominju, onda ga podrazumijevaju.
Ono što većini naših baka ne bi palo ni na pamet, za suvremenu je ženu neizbježno, gotovo obaveza. Željko Matić, zagrebački odvjetnik u sedmoj deceniji života, koji je imao intimne kontakte s više od dvije tisuće i tri stotine žena izjavio je za 24 SATA (broj 1, 2. ožujka 2005): "Oralni seks se u mojoj tinejdžerskoj dobi prepričavao kao čudo." Nasuprot tome, danas je značaj oralnog seksa toliki da bi žene zapravo morale od jutra do večeri hodati s kranjskom kobasicom ili safaladom u ustima da vježbaju, usavršavaju se i održavaju u kondiciji da bi bile na visini zadatka kada se suoče s muškarcem svojih snova. Vraga - suoče! Za suočenje je nužno da su oči sugovornika barem otprilike na istoj razini. Bolje ne spominjati sa čim se suoče. I kakav je to sugovornik s kojim ne možeš razgovarati? Kako govoriti s punim ustima? Mož' si mislit kakve je dubokoumne razgovore moguće voditi buljeći u pupak.
Nebrojeni su savjeti kako naći, ostvariti, održati, obnoviti… sreću. Od romantičnih večera za dvoje uz svijeće, izbora glazbe, prozirnih spavaćica i čipkastog donjeg rublja, izazovnog svlačenja nakon petnaestodnevne čudesne dijete, depilacije i liposukcije celulita do "budite mu najbolji prijatelj", ali sve je zaludu ako ne zinete kada otkopča hlače. Ne pomaže ni da ste bajna kao najljepša manekenka na svijetu da on kao Hugh Grant ne ode prvoj prostitutki. Ne mora biti ni prostitutka; nebrojene samo čekaju da ponude usluge i preotmu ga. Nasreću, NJEMU to nije ni od kakve koristi, jer kad mu hormoni navru nema vremena hladno razmisliti koja od njegovih poznatih se oblizuje kada ga gleda i pričekati do sutra ili prekosutra da je sretne, već nasrće na vas kao da ste jedina na svijetu, koliko god vam zubi bili stisnuti.
Muškarac se u ženskoj vizuri ustoličuje kao teledirigirana raketa u kompjutorskoj igri koju samo treba dobro zgrabiti za joystick pa je se može navesti gdje god se hoće. To je, naravno, u suštini točno.
No najmoćniji mediji koji promiču tu sliku, oni vizualni poput filma, televizije i fotografije u svim njezinim pojavnostima, kao i tekstualni poput literature i publicistike, pate od jednog velikog ograničenja u mogućnostima svojih prezentacija. Ne mogu prikazati olfaktorne sadržaje. Time je većini svijeta mozga ispranog televizijom i reklamama uskraćeno upozorenje na strahote koje ih očekuju, zanemarena je neizostavna prepreka koju treba savladati da bi se stvarni život uskladio sa slikom idealnoga koji se neprestano nameće - što ako je muškarčev ljubavni izdanak smrdljiv? „Što ako je smrdljiv?“ zapravo je retoričko pitanje jer je u stvarnosti gotovo obavezno smrdljiv, a može smrdjeti da te bog sačuva! Kako zadržati ljubavni zanos kada se nešto tako smrdljivo iznenada iskolači? Ne samo da se iskolači, nego se još namjesti upravo ondje gdje se mirisi najsnažnije osjećaju - pravo pod nos!
Problem postoji i s muške strane. Teško je moguće održati svog najdražeg izdanaka čistog i mirišljavog duže od sat-dva, a prilika da ga se gurne u upotrebu u slučaju prvog susreta nastupa obično nakon četiri-pet sati druženja. Poznato je da je prvi utisak najvažniji, pa kako ga takvog, usaftanog i usmrđenog, gurnuti pod nos onoj na koju se želi ostaviti dobar dojam? Problem je tim veći što su žene bića kojima samo treba priskrbiti dobro uređenu kupaonicu pa svakodnevno neće iz nje izlaziti satima, da uživaju trackati se mirisavim kremama i zalijevati parfemima. Kako takvim bićima osjetljivim na higijenu i mirise pristupiti s nečim što smrtonosno zaudara?
Pokušavajući naći odgovor na postavljeno pitanje pozvao sam na razgovor vrlo iskusnu prijateljicu, osobu sa zavidnom kilometražom na tom području. Njen odgovor me je toliko iznenadio da sam u prvi mah ostao bez riječi:
- Ja nikada nisam srela smrdljivoga!
U nevjerici sam se obrušio na nju s nizom potpitanja, ali je ona ustrajala na svom stavu. Mogao sam zaključiti jedino da je svaki put kad se našla suočena s najmuškijim dijelom muškog tijela bila već toliko uzbuđena da joj je bilo svejedno kako vonja, da to nije ni registrirala, eventualno čak da su joj snažni odor i upečatljiva aroma samo pospješivali opću uspaljenost.
Kako me pitanje i dalje zanima preostaje mi samo upitati cijenjene i drage blogerice jesu li se ikada našle sukobljene s opisanim problemom i kako su ga riješile.
Post je objavljen 03.09.2011. u 11:01 sati.