Marketing
Najveći dragulji našeg tihog i mirnog Nasljednika...
Krajnje je vrijeme da Nasljednika osramotim "do jaja". Mislim da je sada definitivno zavrijedio svakim slijedećim slovom. 
Uglavnom, osim što oni koji čitaju moje roditeljske brige aka životne ("pogorelić") probleme i ine priče prate i umotvorine našeg Nasljednika (18 1/2), friškopečenog studenta (još uvijek zamišlja fax daleko od roditelja - čitaj zločeste majke, kroz prizmu američkih filmova tipa "American Pie" ili ne znam što bih spomenula jer ne gledam takvu vrstu šrota - no nečeg u stilu Žuja + high life + sex).
Osim faze gdje smo skoro doslovno rezali žile (tamo negdje - drugi srednje) kad smo ga zatvorili u vlastitu sobu bez kompa, televizora, čak i mobitela, te je dotični slagao stare domino kocke po podu i uvjeravao nas da nema šanse da otvori knjigu i išta uči. I da su naše prijetnje ispisom iz škole još veći podstrijek da ne uči ništa. Sva sreća - jedno mjesec i pol prije kraja školske godine se zaljubio u neku gimnazijalku i prošao razred. Šteta što se nisu sreli prije...
Onda je bio onaj ulet direktno s neke berbe groždja (znači taman početak prošle školske godine) s frizurom irokez - prvi i valjda jedini u našem malog gradiću. A tako mu je dobro stajala. No trajala je dobrih pola sata. Kućnog pritvora. 
Da ne spominjem kako je nekoliko godina, tamo negdje od sedmog osnovne puštao kosu, jedva ga pustiti preko granice (avionom!) i to samo zato što smo bili kompletna obitelj - i otac i majka i mlađa sestra - te usred Dojčlanda izjavio kako se od prvog slijedećeg radnog dana (kad se s njim tako dlakavim uspijemo vratiti u Hr kroz njemačku picajzla kontrolu na aerodromu) šiša na kratko - otprilike na nivo slike u putovnici...
Ima priča o vlaku, odlasku na neke kontra - Mamić prosvjede i lokalnoj policijskoj stanici u Dugom Selu (nakon sranja što se rasturalo po vlaku, doduše, on ne...), odbijanju poziva roditelja (bio je taman punoljetan, pa nema smisla da se Majka roditeljica naljuti na njega). Pitajte detalje Katalonu koju sam panično zvala na telefon da rješava neke sitnice... 
Posljednje dvije priče su slijedeće:
Kako smo mijenjali adresu stanovanja, te sam ga izbacila iz kreveta i odvukla u policijsku stanicu da to odradimo zajedno, čovjek se lijepo potpisao (onaj dio što se skenira u osobnu) kao dr. Nasljednik. Roditeljica majka aka Rudarka je siktala, teta što radi u MUP-u je kulerski sve podrapala i uvalila mu novi papir na potpis, a on se čudio u čemu je problem. 
Pa to on smatra svojim vlastoručnim potpisom. Ako netko želi zvjezdicu ili srčeko - zašto to ne bi stavio kako svoj potpis. Doduše, koliko imamo lažnih doktora, magistara i sl. politički nastrojenih tipova - što ne bi i gospodin punoljetni to koristio. Nije on ni tako glup kako se čini... 
U pravni dio ovog problema - a smatram da bi netko glat mogao napisati doktorsku disertaciju na tu temu - nećemo. Majka ga je ljutito skoro pa rasčetvorila usred MUP-ovih službenih prostorija. Poslije se naše šire društvo naslađivalo najnovijim biserom našeg nasljednika. Hm.
I sad bi on s ostatkom dinamovih navijača u Split na tekmu. 
Pa mislim.... Da ga netko ubije na čisto. Ili samo malkice kamenuje. Nije njemu trauma u Draškovićevoj strana. Sad može i bez mene tamo.
A do jučer nije gledao ni mirc od nogometa. Čak ni na televiziji... 
I ako netko veli da je ona "tiha voda brege dere" bezveze - njega ću letvom po glavi. 
Post je objavljen 02.09.2011. u 17:34 sati.