Marketing
efikasno utišavanje
U neko se doba navalila na Mirnu ulicu napast gora od skakavaca - balavurdija s prdičkalicama. Bilo ih je pet-šest od tako petnaest do sedamnaest godina otprilike, nabavili su dva motorčića, Tomosove mopede kojima su otpilili auspuhe da ih se čulo već izdaleka, a kad su projurili pored kuće prodorni zvuk je bio nepodnošljiv. Od podruma do tavana i u najdaljim sobama oni u kolijevkama i oni na samrtnim posteljama nisu bili pošteđeni. Dripci su se počeli pojavljivati svakog popodneva i oko ponoći, od oko jedanaest do oko jedan iza ponoći, a da bi sve bilo gore vladale je strašna ljetna vrućina i nitko nije zatvarao prozore. Tek što su ljudi polijegali, a evo njih: brrrr! Prrrr! Prrrr! Prrrrrrrrrr…
Mulcima je odgovaralo što u Mirnoj ulici ionako nema prometa, a ide uokrug, pa su se trkali. Na istom motorčiću proletio je čas jedan, čas drugi, ili su po dvojica sjedili na istoj dvokolici. Dobacivanja susjeda koji su iskakali na prozore, molbe, psovke i kuknjava samo su ih razgaljivala.
Nakon trećeg dana nespavanja susjedi su razgovarali samo o bukačima. Nitko ih nije poznavao, pa da se moglo požaliti njihovim roditeljima. Nije bilo načina da ih se zaustaviti niti ih se moglo uloviti jer su vješto izbjegavali one koji su istrčavali iz kuća. Pokušavali su ih stići autima, ali su na izlazu iz ulice utekli u park među grmlje gdje ih ni jedno vozilo na četiri točka nije moglo slijediti.
Učestale žalbe iz susjedstva domamile su organe reda. Milicijski automobil demonstrativno se parkirao na početku ulice, proveo ondje dva sata, ali su ga napasti vjerojatno vidjele iz daleka jer su se pojavile tek kad je otišao.
Teror je potrajao cijelu sedmicu. Sedmog dana oko ponoći, kad su već napravili peti krug, iz kuće je izišao Mali Nikola sa svojih dva metra i sto i dvadeset kila noseći zračnicu u ruci. Prvi motorčić je proprdekao pored njega. Mali Nikola je smireno podigao pušku i ispalio metak. Krik vozača koji ga je dobio u guzicu nadjačao je na tren praskanje auspuha, motorčić se zanio, ali je uspio održati smjer i nestao iza ugla. Mali Nikola je smireno prelomio cijev, napeo pušku, ugurao drugi metak i tek što je zaklopio pušku projurio je drugi motorčić. Taj je vrisnuo još jače, ali je i vozač na njemu uspio umaknuti.
Otišli su, ali se nisu vratili ni te noći ni ikada više. I tako je problem uklonjen, učas i efikasno.
O-kej, istina da u ovoj priči Dobro pobjeđuje Zlo, ali svjestan sam da nije odviše politički korektna. Gdje je tu pedagoški pristup, gdje je tu pravna država? Gdje bi došli kada bi građani uzeli pravdu u svoje ruke, kada bi sami kažnjavali bez suđenja? Ova priča se eventualno može uzeti tek kao ilustracija marksističkih teorija o ulozi sile u povijesti ili upozorenje kako je malo potrebno da nam se ulice pretvore u Divlji zapad. Moglo bi se razglabati bi li bilo primjerenije da je čin Malog Nikole bio plod zajedničkog dogovora ili ga tada uopće ne bi bilo. No nitko time ne razbija glavu jer je problem ubrzo nakon što je uklonjen zauvijek zaboravljen i mir se vratio u Mirnu ulicu.
Post je objavljen 02.09.2011. u 12:56 sati.