Već smo prije govorili o tome da odbijanje ne mora nužno imati loš efekt - dapače, može biti i obrnuto. Isto kao što postoje dobri i loši upadi, postoje i dobre i loše vrste odbijanja.
Meni najdraža zgoda iz ovog područja se odigrala pred godinu i pol u jednom latino baru preko granice. Stajao sam nedaleko od šanka, s bocom piva u ruci, i promatrao okolinu. Bila je tipična noć, svakako ne sausage-fest kao u nekim drugim prilikama, i nije bilo teško uočiti vitku brinetu koja je sama stajala blizu WC-ova i tamo ispijala koktel sa začuđujuće mrzovoljnim izrazom lica koji je blago kvario njen ukupni dojam. Prisilio sam se na djelovanje prije nego je strah od prilaska mogao zabiti svoje pipke u mene i krenuo, laganim, nonšalantnim korakom se probijajući kroz grupu pijanih engleskih turista. Negdje na dvije trećine puta, podigla je oči prema meni. "Izgledaš, kot da se zabavaš najbolj od vseh. (Izgledaš kao da se ovdje zabavljaš najviše od svih)," rekao sam.
Da parafraziram Forrest Gumpa, "upadi su kao kutija čokolade. Nikada ne znaš što ćeš dobiti." Može dobro reagirati, nasmiješiti se i ne reći ništa. Može toplo nastaviti razgovor na temu koju sam otvorio. Može šutjeti, ili može indiferentno reći "da" ili "ne". Može reći da joj se ne sviđaš i da odeš. Može te politi pićem (ok, ovo se neće dogoditi osim ako nisi rekao nešto stvarno gnjusno, a možda čak ni tada).
Umjesto toga, ona me bezizražajno pogledala. "Je li to tvoj upad?"
Konvencionalna logika kaže da, ako je tvoj upad već od početka loše primljen, bolje ti je srezati gubitke i pokupiti se. Daljnji pokušaji će samo degradirati tvoje samopouzdanje, a naposljetku čak i ako je odbijanje bilo nepristojno, tvoj cilj nije promijeniti svijet već samo naći nekoga. Netko drugi će se možda zamarati bukvicama o pristojnosti, ja neću. Isto tako, "je li to tvoj upad" je vrlo posprdna opservacija o nižoj vrijednosti - već si "prepoznat", i odmah se suočavaš s blokadom. Passe.
No uspio sam okrenuti dovoljno nemogućih situacija da ne odustajem istog trenutka. Ako ti padne na pamet nešto dobro, pokušaš s tim. Ako ti ne padne na pamet, nazdravlje i idemo dalje. Budući da sam dobio ideju, izgledala je otprilike ovako:
"Netko ima vrlo dobro mišljenje o sebi."
Nasmijala se i zaigrano me lupila po nadlaktici. "Daj!" Od toga sam je nastavio zadirkivati o tome kako ne bi trebala dodirivati strance i razgovor je potekao.
Rečeno je da suprotnost ljubavi nije mržnja već indiferencija. To vrijedi i za upade. Zezanje zbog tvog dobrog ili lošeg upada je, ironično, bolji znak od indiferencije jer ti daje nekakav materijal za nastavak, koji možeš brzim razmišljanjem iskoristiti i okrenuti situaciju. Indiferencija znači da nisi ostvario nikakav dojam - da si dosadan.
U današnje doba, biti dosadan je gore nego biti siromašan ili ružan. Kako proročanski kaže Oscar Wilde u "Slici Doriana Graya", "Jedina grozna stvar na svijetu je ennui (dosada), Doriane. To je jedini grijeh za koji nema oprosta." I to je istina. Odvažna drskost, ako je zanimljiva, odvest će te dalje od dosadne pristojnosti 9 od 10 puta.
Druga strana ovog novčića su, naravno, svi tipovi koji ne razumiju kada je odbijanje stvarno i definitivno odbijanje i nastavljaju "orati" sve dok ih netko ne odbije na neki gori način (ne da je to loša metoda, ako imaju živce podnositi stotine odbijanja), ili žene koje će tvoj normalni upad odmah dočekati na nož. No to je priča za neka druga vremena.
Za one koji se pitaju što je bilo s brinetom, uskoro se vratila njena prijateljica koja je bila na WC-u i nastavili smo svi pričati još sat-dva. Ispalo je da je studira u drugom gradu i tu je samo u posjetu jedan dan. Iako bi to u normalnim okolnostima bila zgodna racionalizacija za "jednostavno se dogodilo u nekom dalekom mjestu", nismo baš kliknuli na takav način. Ironično, s njenom prijateljicom sam ostao u puno boljim odnosima i nastavili smo se viđati još neko vrijeme i potom još malo.
Post je objavljen 02.09.2011. u 11:35 sati.