Jučer sam iz škole poslao očajničku poruku da nema šanse da završim jebenu administraciju i da ranije odemo na otok. Dobio sam odgovor da me doma čeka lijek za moje napaćene živce. I zbilja, konačno je prevedena knjiga za kojom odavno čeznem, čak dobro prevedena i čak je zanimljiva onoliko koliko sam očekivao. Izvrsna priča o čudnoj ljubavi autorice i Roberta Mapplethorpa protkana mnoštvom anegdota, npr. Patti gladna ubacuje zadnjih 65 centi u automat za sendviče, on pogađate ne reagira. Sva van sebe utvrđuje da su sendviči poskupili za 10 centi, iza nje stoji stariji gospodin i pita je može li joj pomoći. Uspostavlja se da je to poznati pjesnik Allen Ginsberg koji joj se nabacuje dok jedu, sve dok u jednom momentu nije ustvrdio, hej, pa ti si žensko, ja sam mislio da si ti mlad zgodan dečkić, neću dalje, preporuka čitati...
p.s.
Jučer me iznevjerila kemijska, jutros Irfan, ne želi smanjiti ni obrađivati slike, tko je sljedeći ?!
Post je objavljen 02.09.2011. u 08:34 sati.