evo ipak jedan stari...od 08.07.2011.
sada mi nedostaje, no nadoknadit ćemo :)
a kad u 6 ujutro na radiju svira The Sweetest Thing od U2-a, riješila sam poneki problem od jednog ludog tjedna i imam šanse za nešto lijepo na poslovnom planu, dan ipak ne može biti loš :)
ležanje na tebi poput plišanog mede...
dva tri nježna ugriza po tvom vratu...i hrpica poljubaca...i ono grickanje uha sve dok ti se ne otme pokoji uzdah zadovoljstva...i količina sreće koja bi me mogla ubiti...
i još par poljubaca...kako te volim ljubiti...
ponekad samo što mi ne pobjegnu one dvije riječi...o kojima se ne govori...
bi li to bilo kao u pjesmi?
...and then I go and spoil it all by saying something stupid like I love you...
jesam li samo ja tu luda i opijena...
i zaljubljena preko ušiju?
i sretna, sretnija nego što sam ikada sanjala da bih mogla biti
dok gledam u te nasmijane oči i zadovoljni osmjeh vječitog dječaka...najdraži mi prizor...
može li se umrijeti od sreće...ili ljubavi?
kada se toliko silno trudiš da sve to skupa zadržiš u sebi...
a piše ti na licu, u svakom osmjehu i svakom pokretu...
pa čemu onda?
bi li nas ubilo to...da se i kaže ono što se (ja vjerujem) ipak jako dobro zna...
znaš li sve one tužne filmove kakve je volim?
ponekad je prekasno reći sve ono što smo živjeli...
i ponekad mi je svega toga previše...
previše da se ni ne spomene...
baš kao u filmovima...onima, o pravima...
Post je objavljen 02.09.2011. u 06:20 sati.