Oduvijek su mi te komunkacije sa ženama predstavljale izazov. Izazov od kojih mi se šupče stisne. Uvijek isto. Ja im kažem jedno, one protumače iz toga sto drugih stvari. Te čitaju između redova, te između slova, te traže neki klinac ispod kvačica, i onda kad mi predbace to što su one pročitale, ispadne uvijek da je to nešto drugo od onog što sam im jednostavno rekla. Rekla. Riječima. Koje nikad nisu ono što im je rečeno.
Kažem, npr, frendici da nije dugoročno pametno raditi daleko ispod cijene, s nadom da će se to promijeniti samo od sebe, pogotovo što ona tako radi već deset godina i ništa se ne mijenja, i dobijem za odgovor da ja to govorim iz čiste zavisti za koju nemam razloga, jer njena situacija nije puno bolja od moje, i jer sam ja pesimistična i pokazujem svoju malodušnost s takvim negativnim stavom. I da ona tako cijelo vrijeme osjeća moju gorčinu i zavist. Pritom o cijeni i poslu ni riječi.
Ili.
One nešto kažu meni, pa se onda poslije ljute jer sam ja iz tog što su one rekle shvatila samo to što su rekle, a nisam se nimalo potrudila da iz toga iščitam ono nešto nedorečeno.
Npr, jedna moja cimerica. Kaže: "pih", hoda stanom i nervozno lupa vratima, i onda se naroguši jer ja ne reagiram na lupanje vratima, a poslije tri dana ignoriranja i nepričanja, izjavi da se ona to nešto ljutila jer je vidjela mokru krpu na podu u kupaoni, koju nisam istog trena iscijedila, nego je tako ta nesretna krpa skupljala tamo vodu iz mašine sat vremena.
I koji znanstvenik može sad otkriti zašto jednostavno nije mogla reći da maknem usranu krpu, nego je morala ta četiri dana dramiti i dizati surlu? Zar je ona zbilja očekivala da ću iz lupanja vratima pročitati njene misli?
I tako, jednostavno, imam problema s ženskim komunikacijom. S prijateljicama uvijek treba pazit` što i kako. I ne vjerujem baš u ženska prijateljstva. I redovno se naježim kad mi žena na početku rečenice kaže "draga"... šupče mi se odmah stisne i znam da sad slijedi neka enigmatska rečenica iz koje nikad neću shvatiti koja je prava poruka, da li riječi same po sebi, da li postoji kakav mig, trik, putokaz, nešto da barem donekle pogodim koja se namjera i poruka kriju u tome što izlazi iz ženskih usta.
Nadam se ponekad potiho da to što žene isto imaju problema u komunikaciji sa mnom, znači samo da nisam tako izopačena kao one... :)
Post je objavljen 02.09.2011. u 00:25 sati.