Crtamo srca kad crtamo neki oblik ljubavi. Recimo, srca probodena strelicom. Neki kažu da je oblik srca zapravo stilizirana ženska stražnjica (lat. gluteus maximus). Crtamo znači, stilizirane guzice probodene strelicama. Kažemo da nam je srce puno ili slomljeno. Govorimo i pišemo o komunikacijskim šumovima između srca i mozga/razuma, o teško ostvarivoj ravnoteži između ta dva centra moći u nama. U isto vrijeme, volimo misliti o sebi kao o svjesnim bićima, razumnim stvorenjima koja su uspjela pokoriti ona druga, manje inteligentna. Manje ili više uspješno. Iako nam se sve događa u glavama odlučili smo emocije skućiti u pumpi. Kakva romantika. Kakvo je onda čudo da nam je broj srčanih oboljenja u porastu? Smiješne metafore i druge jezične figure.
Meni se sve to gužva u glavi. Pumpa nema puno veze s tim, izuzem što bi bez njezina predana angažmana vjerojatno došlo do zastoja u glavi pa joj se ovim putem zahvaljujem.
Za neke loše prosudbe kriva je čista kemija. Navodno. Trigeriraju nas feromoni. Spašava me stalna blaga začepljenost nosa. (Osim jednom kad je nos radio besprijekorno, a znamo kako je to završilo.) Koliko ta kemija ima veze s emocijama? Ili je preduvjet za neke emocije? Recimo to ovako: hebeš kemiju, neki su uvijek bili bolji iz biologije. Ivka i ja smo neki dan načele temu potrebe za redovnim sexom kod odraslih pripadnika/ica ljudske vrste. Je li nužan za mentalno i/ili fizičko zdravlje? Ne znam što medicina kaže o tomu, postoje li relevantna istraživanja o toj temi. Navodno je koristan za kontroliranje stresa. Spavanje također. Navodno ima pozitivne učinke na krvožilni sustv. Vožnja biciklom također. Navodno je nužan za produženje vrste. Iako u najnovije doba ni to ne mora biti jedini način. Where's the catch then? Zašto je onda sex ili izostanak istog such a big deal? Rekreativno, jedna je od mogućnosti. Orgazmi? A valjda. Čeznemo za tom malom smrti. Ili više njih istodobno (ponekad, ali samo ponekad je bolje biti žensko). Dakle, čežnja ili potreba za sexom je u stvari čežnja ili potreba za smrću. O, I can so relate to that!
Post je objavljen 01.09.2011. u 17:55 sati.