Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

A.D. 1925. – A.D. 2011.

Pročitavši danas u J.L. tekst Jurice Pavičića dio kojeg citiram, sjetih se odlomka iz Krležinog eseja 'O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva' čiji jedan dio također citiram u ovom postu kao uvod citatu iz članka J.P. Dobronamjerni čitatelj će nakon pažljivog čitanja vjerojatno i sam zaključiti zbog čega sam odlučio objaviti ta dva odlomka iz dva teksta koji su nastali u razmaku od gotovo devedeset godina. Onom nedobronamjernom on i onako nije namijenjen. Kontrast centra Agrama i Trnja iz 1925. godine kako ga opisuje M.K i sukoba 'Sjevera i Juga' 2011. kako ga analizira J.P., pokazuje da se u svjetonazoru 'hrvatskog malograđanina' ništa promijenilo nije u ovih stotinu godina. I tko zna kad će?

Miroslav Krleža „Deset krvavih godina i drugi politički eseji“ (oko 1925. godine)

„Uputite se, molim vas, budite ljubazni, sa mnom na terasu zagrebačkog Esplanade-hotela pa da otpočnemo naše nesuvremeno antimalograđanskog razmatranje, (…). Prije svega Hotel Esplanade: hladna i topla voda, francuska kuhinja, ruleta, liftovi, livrirani tekliči, 'on parle francais', 'Europa', dobro! Tamo perspektiva na grad Agram,parkovi, asfalt, policija s engleskim kacigama, psi s brnjicom! Dobro! Tu na terasi hotela dame (gospođe ovog našeg glavnog grada) sve govore njemački. (…) Tako, dakle, izgleda u centru našeg glavnog grada, u ljetno poslijepodne, uz tihu svirku nevidljivog kvarteta. Sladoled i novine, muzika, svibanjsko nebo. Arkadija…

Promatrajući te 'lijepe naše hrvatske dame', drage naše rodoljubive Hrvatice, uz čašu hrvatskog sladoleda, na hrvatskoj terasi, uz gibanje prolaznika, u bijelom platnenom odijelu sa reketima, uz skupe engleske i talijanske marke automobila, čovjek bi mislio da je doista u 'Europi'. To je ta Europa, o kojoj piše malograđanska štampa da je velegradska i zapadnjačka, zagrebačka Europa. Međutim sve to samo je esplanadska kulisa. Dođite, molim vas, sa mnom prijeko na drugu stranu kolodvora, iza Podvožnjaka, ni dvjesto metara od gradskog centra, slika je zakuslisno kobna, kao što je sve fatalno što je zakulisno: trnjanske petrolejke, blato do gležnja, prizemnice s trulim tarabama, seoske bašte, kudravi psi bez marke, krave na melankoličnom povratku iz Vrbika, u predvečerje, selendra bez građevinskog reda, bez plana, sve gnjile kolibe s vlažnom horizontalom vodene razine od posljednje katastrofalne poplave (…).

Ako je ovaj hotel 'Esplanada' 'Europa', Trnje to nažalost nije. Centar našeg glavnog grada dakle jeste i nije 'Europa', jer Trnje nema hladne vode, ni lifta. Trnje ima samo sezonsku, neizbježnu poplavu i Odbor za gradnju Crkve Krista Kralja.“

* * *

Jurica Pavičić „To nije rat Sjevera i Juga. Cijela Hrvatska ne voli bogati i povlašteni Zagreb“, J.L.1.09.2011.

„ Današnja Hrvatska – ma koliko god mi bježali od toga – živi dvije paralelne realnosti. Jedna od njih je realitet glavnog grada u kojem su koncentrirane velike korporacije, javna poduzeća, svi bolje plaćeni poslovi, gotovo svi mediji, većina javnih sinekura i novca.

Samim time, Zagreb je u dvadeset godina postao razmjerno bogat grad, dovoljno široke srednje klase koja trošeći generira kulturnu i socijalnu živost. Već istočno od Dugog Sela i južno od Remetinca počinje jedna druga Hrvatska koja se guši u tranzicijskim repovima, kuburi s infrastrukturom i tavori u provincijalkom mrtvilu i endemskoj nezaposlenosti. Svoju razvijenost Zagreb u medijskoj slici, međutim, doživljava kao samorazumljivu, a provinciju kao međuzemlje primitivnih redneka i troglodita, što jasno pokazuje i u učestalo difamatorskoj medijskoj prezentaciji hrvatskog turizma. Centralizacija stoga jest ozbiljan problem, no, to nije sukob Sjevera i Juga. Štoviše moglo bi se uvjerljivo braniti tvrdnja da su najveće žrtve centralizacije upravo gradovi zagrebačkog perimetra, poput Karlovca ili Siska. (…)
'Je li ovo Hrvatska za koju smo se borili?', odgovor je potvrdan. Jest, Hrvoje (misli se na Malešu, predsjednik 'Hajduka', p.p.). Tuđmanova Hrvatska, bez regija, s Croatijom i njezinim županijskim ispostavama – to je točno ono za što smo se borili, svi mi, i ja.“


Post je objavljen 01.09.2011. u 14:25 sati.