...ne mogu ne nastaviti ono od jučer...ali da riješim dnevne obaveze prvo..
...doručak: dinstana junetina na kockice i žganci i palačinke, pojeo sve
...ručak: punjene paprike, pojeto dvije i par ćufti i posrko skoro sav saft, ujutro ću bit ljut sam na sebe
...večera: breske
...i navečer malko izašao..pa da, bio sam malko živahniji prije, dok nisam odlučio da se uozbiljim, e tu se nisam baš snašao, zapravo možda i jesam, ali kad napraviš tako neki korak, onda tek skontaš kako si mali i kako pojma nemaš ni o čemu, onda počneš živjeti između onoga što si bio i onoga što bi trebao biti, a to su dosta nezgodne stavke za pomiriti, pogotovo ako svi znaju što bi trebao biti, a teško se odlijepiti od onoga što je bilo, a svoju neku viziju svijeta, ako si imao, vidiš da je tek neispričana priča...iako si svjestan da se moraš boriti, pa tako nekako spajaš ozbiljnu stvarnost sa neozbiljnim svijetom kafana i jednog dana se probudiš sa problemima oko vezanja cipela, onda se jedno vrijeme mučiš s tim, pa počneš pisati blog, onda počneš sam sebe nekako tjerati da budeš odgovoran i pišeš to na vrijeme i sve to nešto, pa skužiš da je život zapravo jedan ukusan koktel svega toga što misliš da ne možeš nnikako spojiti...i kako ipak moraš imati mjeru..i sve tako nešto..pa onda to vezanje cipela više ne bude toliki problem i tako.....najgore je pomiriti se s tim da nisi neka filmska zvijezda ili nogometaš ili bar što ja znam, netko tko je učinio nešto lijepo i korisno, ne mislim u smislu tamo nekih kuća, auta i pasa, nego nešto, onako, da ima neki smisao .....pravi bećari u kafanu uđu da proslave svoj život, a ne da pokažu da ih baš briga za sve...brrrr, samokritike i ludosti, ima nešto u tim trenucima kafanskim koje neće baš svako doživjeti ili razumiti, a i uspio sam se natjerati da nekako funkcioniram u tom stvarnom svijetu...iako to najradije ne bih priznao...ali nekako možda ipak nisam više toliko van kontrole...
..jako je teško pronaći stvar koja priča baš ono što bi čovjek htio reći i uvijek tu ima rečenica s kojima se ne slažeš, ali nekad je dovoljan taj neki naslov, bilo što...da sam u birtiji i da ima juke box, ovu bih večeras odabrao, čisto da pokaže kako ludost može dobro zvučati.....idem u krpe sad da bih mogao bit i ja živahan sutra k'o Mick
Post je objavljen 31.08.2011. u 23:13 sati.